Zatvorim oči Pomislim na mene sve čeka Osmeh uramim lagano u šetnju krenem Tope se oblaci u oku Al’ već noć pogrbljena tetura Belim korakom ptice plašim začuđene. Jasna Đurđić

Gomila nejakih Brusi caklenu ploču brilijanta Oni ne vide Kako mravi Poljupcima kupe zalogaje Čuju samo glasove vojnika Zapovijesti Imućnih kradljivaca Sanjam Gomila nejakih Dere kožu Zaklanog ovna predvodnika

Kad čekaš, a znaš da neće doći. Na hladnom stepeništu, s čašom vode i kockicom šećera. Kad čuješ korake, a ne vidiš dohode. Oko ti magli, u uhu daleki glasovi. Kad dogori život, a kraja nema. Tada Vladimir Kurjački ustaje, iznosi ligeštul do starog jabučara, sjeda i gleda nekog nad […]

                                               (Sjećaš li se Španije) Došli su nenajavljeno. Kao hajduci, nekada, u ove krajeve što su dolazili, preko granice, odjednom, na prepad. Tri crna automobila pred mojom kućom, […]

Pokušavaš, ne ide. Niko ne vjeruje ni jedne jedine riječi. Ni o brodovima koji tonu. Ni o vozovima koji se survavaju. Ni o djeci koja kolju. Ni o psima koji govore. Ne vjeruju ti da postoje dubrovački golubovi i kotorske mačke. Ni da je more slano. Ni da niko nije […]

Nekada bijaše vinograd, u vinogradu ljudi, u ljudima radost. Ko god kaže da je tu bio vinograd ispada smiješan. Onima koji sad gledaju više liči na kamenolom. Da mi je da ga svučem s nebesa i otvorim mu umrla usta! Znam da je u ustima grozd, u grozdu priča, a […]

U zagaravljenim selima budi se zvijer. Mnogo je krvi pod ovim suncem, zgranutim, ugruškano. U dvorištima veš raširen umjesto zastave, vijori, i posađena voća tužno trule. Širom otvorena vrata na prazninama, što bijahu domovi nekad, štrče. Masovno iseljene duše na dalekim poljanama, iza rasvjeta, pod purpurima, prave mravinjake. Pregaženi, odlažemo […]