Mogao bi on da se zove i drugačije. Mnoga bi mu imena pristajala osim čestitog i časnog imena. Ima mnogo imena, malo je ljudi. Mogao bi se zvati, recimo, Ivan Dmitrič Červjakov, ako znate šta hoću da kažem. No, isuviše je ruski, kao što je Mrđen isuviše crnogorski, a Nesretniković, […]
Jasan Pogled
Psihopatologija svakodnevnog čitaoca
Piše: Stefano Benni Izgubljeni čitalac Ova vrsta čitaoca nema nikakvu bliskost sa knjižarama. Tamo ulazi samo jednom ili dva puta godišnje, ponekad jednom ili dva puta u životu. Prepoznaje se po preplašenom i smotanom izgledu učenika koji se boji da će ga svakog trenutka prozvati da odgovara. Hoda među gomilama […]
Za zlo spremni
Spremni da prihvate zlo. Spremni da počine zlo. Spremni da zlo proglase za dobro. Spremni da u dobru vide zlo. Može se nastaviti opaki gradacijski niz koji kao udav steže naše bitisanje. Ujedaju osinjaci zlih riječi. Gorče zalogaj, mute pogled, oplićaju udisaj, osnaže uzdah. Roje se, nasrću, sikću. Čekamo bolje. […]
Ako ne izvučete dijete iz vode, udaviće se
Piše: Anton Markoč Na siromaštvo se gleda kao na ekonomski i politički problem, dok se zanemaruju etička dimenzija i mogućnost solidarnosti, posebno od strane onih koji žive u visoko razvijenim zemljama. Po procjenama ekonomskih eksperata koje Singer citira, cipele od 200 dolara osigurale bi četiri godine života dostojnog ljudske osobe nekom […]
Stidite se!
Piše: Radmila Lazić Otkud toliko nesamokritičnosti, manjka zapitanosti nad sobom, nad onim što činimo i ne činimo? Skoro sam slušajući intervju sa slikarem Peđom Neškovićem obnovila sopstveno (o)sećanje na jednu zaboravljenu ljudsku osobinu – stid. Na pitanje novinara kako se slikar osećao kad je svoje slike pokazao čuvenom Dejvidu Hokniju, slikar […]
Mi smo ih birali, jer su naši
U prestonici, jakako! Kao i uvijek, jamačno! Bira se onaj koji ti valja, a ne onaj koji ti nije s ruke. To je prirodno za prirodne ljude. Što bi se bilo šta mijenjalo ako je sve potaman. Jednom, gospodar, vavijek gospodar. Sve ostalo je tandara–mandara, smuti, pa prospi, nevaljala rabota… […]
Nije važan Šimunić. Što je s 30.000 ljudi koji su salutirali zajedno s njim?
Deset heroja i jedan glupan Piše: Boris Dežulović Da bi netko negirao politički kontekst nacističkog pozdrava, morao bi biti jako, jako glup Jedan naoko i nauho nevažan detalj lijepo objašnjava cijelu priču: ne, jasno, onaj kad je negdje sredinom drugog poluvremena utakmice Hrvatska – Island cijeli maksimirski stadion krenuo u […]
Ministarski bluz
Zovem se Fjodor Pavlovič Karamazov Sitni spahija u prošlosti Sada vođa bluz benda Ja sam nezvani gost Obigravam oko tuđih trpeza Srkam vrele čorbice Glođem krupne kosti Sladim se masnim uštipcima Lomim kukove tuđih žena Svaka je žena nevjernica Pohotni vulkan Lukava maca Zmija u njedrima Ćudljiv sam i sladostrastan […]
Katunski kauboj
Zaputim se ponekad starim puteljcima koji me odvedu na neka stara mjesta. Ta stara mjesta i nijesu baš kao što nekad bjehu. Nijesam baš starac Fočo od stotinu ljetah, ali kafanice nekad bjehu drugačije – rekli bismo, bolje i svrsishodnije. Kafanice su sve manje pričaonice, zbornice, sudnice, košnice i radionice, […]
Zašto sreća nije samo privatna stvar
Piše: Dr Aleksandar Fatić Odluka venecuelanske vlade da otvori Agenciju za sreću građana izazvala je gotovo nepodeljen cinizam u zapadnoj javnosti. Američki mediji požurili su da prokomentarišu da se Vlada Venecuele (inače levičarska, koja se protivi američkoj politici u Latinskoj Americi) zanima za, kako kažu, “sreću” građana, dok ti građani, […]