Mirku Kovaču Vidim sebe kako čekam vlak na koji ću se ukrcati sam tamo bi trebao biti jedan kupe u kojem ću sjedeti sam i čitati tvoje knjige dok ispred mene moja domovina klizi kraj prozora sama kao i ja što sam ostavljen od nje i od svih, […]
Bez kategorije
Nema poslednjih reči
Nema poslednjih reči, ni skrovita mesta da tražiš što nisam rekla. Kad je trebalo, usta su bila nema. Noć je uzaludan putnik – odavno me više nije strah. Kad nisam kucala – šta se moglo otvoriti? Ja, umišljeni pesnik pred kojim se bela hartija u prah rasipa a stihovi ušiveni […]
Ranko Marinković: Patnja je viša od istine
Smatram da su opaki ljudi najnesretniji. Neprestano trebaju hrane za svoju pakost. Pakost je zvijer koja je uvijek gladna. Ona treba žrtve. I kad se oslobodimo te gladi, tog traganja za žrtvama, da bismo na njima iskalili svoju mržnju, onda bismo mogli reći da smo postigli nešto što se zove […]