III Poglavlje
Koliko su se mučili i znojili da spreme sijeno! Ali napori su im bili nagrađeni, jer kosidba je bila uspješnija nego što su očekivali.
Posao je ponekad bio težak; oruđe je bilo predviđeno za ljude, a ne za životinje, a velika prepreka bila je da nijedna životinja nije mogla upotrijebiti oruđe koje je zahtijevalo stajanje na stražnjim nogama. No svinje su bile toliko pametne da su uspjele doskočiti svakoj poteškoći. Konji su poznavali svaki djelić polja i znali su u stvari mnogo bolje od Jonesa i njegovih nadničara kako valja kositi i grabljati. Svinje nisu radile, već su upravljale i nadgledale druge životinje. S obzirom na nadmoć njihova znanja bilo je prirodno što su preuzele vođstvo. Boxer i Clover upregli bi se u kosilicu ili grabljalicu (naravno, sada nisu bili potrebni đemovi i uzde) i neumorno prevaljivali krug za krugom, a iza njih je išla jedna svinja i vikala: “Gista-haj, drugovi!”, ili “Ohoj, drugovi, natrag”, već prema potrebi. Svaka, pa i najmanja životinja radila je na košenju i skupljanju sijena. Čak su i patke i kokoši čitav dan trčkarale po suncu, skupljajući kljunovima tanke snopiće sijena. Kosidbu su završili dva dana ranije nego što je obično trebalo Jonesu i njegovim nadničarima. Štoviše, bila je to najbogatija kosidba za koju se na farmi znalo. Ništa nije propalo; zahvaljujući svom oštrom vidu kokoši i patke sakupile su sve do posljednje vlati. Osim toga nijedna životinja nije ukrala ni zalogaj.
Čitavo ljeto posao na farmi odvijao se kako se samo poželjeti može. Životinje su bile sretnije nego što su ikada mogle zamisliti. Svaki zalogaj predstavljao je silno zadovoljstvo, jer sada je to zaista bila njihova hrana; one su je same proizvele, a nisu je dobile od zlovoljnog gospodara. Budući da su bezvrijedna, parazitska ljudska bića otišla, za sve je bilo više hrane. Sada je čak bilo i više vremena za odmor premda su životinje bile nedovoljno iskusne u poslu. Suočile su se, naime, s mnogim poteškoćama — na primjer, kada su požnjele žito, morale su ga mlatiti na stari način i pljevu otpuhivati same, jer na farmi nije bilo mlatilice — ali zahvaljujući pameti svinja i snažnim Boxerovim mišićima prebrodile su sve nedaće. Svi su se divili Boxeru. Bio je izvrstan radnik čak i u Jonesovo vrijeme, ali sada je vukao za tri konja. Bilo je dana kada se činilo da čitav posao na farmi leži na njegovim moćnim plećima. Teglio je i gurao od jutra do mraka, uvijek prisutan tamo gdje je posao bio najteži. Dogovorio se s jednim pjetlićem da ga ujutro budi pola sata prije ostalih, i dobrovoljno bi radio prije početka radnog vremena gdje god se za to ukazala potreba. Na svaki problem, svaku poteškoću njegov odgovor je bio — “Radit ću više!” — što je uzeo za svoje geslo.
Ali i ostali su radili prema svojim mogućnostima. Na primjer, kokoši i patke, sakupljajući razbacana zrna, sačuvale su dosta žita. Nitko nije krao, nitko nije prigovarao zbog obroka; svađe, prevare i ljubomora — uobičajene pojave u prošlim danima života na farmi gotovo su iščezle. — Nitko nije zabušavao — ili gotovo nitko. Mollie, doduše, ujutro nije redovito ustajala i ubrzo je napuštala posao tvrdeći da joj se kamenčić zaglavio u kopito. I ponašanje mačke bilo je pomalo neobično. Životinje su uskoro primijetile da je mačku nemoguće pronaći kad god je valjalo prionuti na posao. Nestajala bi po čitave sate, a onda se pojavila u vrijeme obroka ili navečer, kada je posao bio završen. Ali prela je tako odano i uvijek imala tako odlične isprike da je bilo nemoguće povjerovati u njene loše namjere. Stari Benjamin, magarac, nakon Pobune kao da se nimalo nije promijenio. Obavljao je svoj posao jednako sporo i tvrdoglavo kao u Jonesovo vrijeme — nikada nije zabušavao, ali ni dobrovoljno radio neki izvanredan posao. O Pobuni i njenim rezultatima nikada se nije izjasnio. Kada bi ga upitali je li sada, kada je Jones otišao, sretniji, on bi samo odgovorio: “Magarci dugo žive. Nitko od vas nije vidio mrtva magarca”, i ostali su se morali zadovoljiti tim tajanstvenim odgovorom.
Nedjeljom se nije radilo. Doručak je bio sat kasnije nego obično, a poslije se obavezno održavala svečanost. Prvo se dizala zastava. Snowball je u spremištu pronašao stari zeleni stolnjak gospođe Jones, na kojem je bijelom bojom nacrtao kopito i rog. Zastava je zelena zbog toga, objasnio je Snowball, što predstavlja zelena polja Engleske, dok kopito i rog označavaju budućnost Životinjske Republike koja će nastati kada ljudska rasa konačno bude zbačena. Nakon dizanja zastave sve bi životinje krenule u veliku sušu na opći zbor koji su nazivali Sjednica. Tu su planirale posao za idući tjedan, raspravljale i donosile zaključke.
Zaključke su uvijek predlagale svinje. Ostale su životinje naučile glasati, ali se nikako nisu mogle dosjetiti da same nešto predlože. U raspravi su najaktivniji bili Snowball i Napoleon. Ali primijećeno je da se nikada nisu slagali: što god je jedan od njih predložio, morao je računati s tim da će se drugi tome suprotstaviti. Čak i kad se prihvatilo nešto čemu nitko nije mogao prigovoriti — da se mala livada iza voćnjaka odvoji za životinje koje više ne mogu raditi — nastala je burna rasprava o tome u kojoj dobi pojedina vrsta životinja stječe pravo na oslobođenje od radnih obaveza. Sjednica je uvijek završavala pjevanjem “Životinje Engleske”, a poslije podne je bilo predviđeno za odmor.
Svinje su spremište preuredile u glavni štab. Iz knjiga koje su pronašle u kući, ovdje su svako veče proučavale potkivanje, tesarstvo i druge korisne stvari. Snowball se također bavio organiziranjem životinja u, kako je on to nazvao, Životinjske komitete. Tu je bio neumoran.
Za kokoši je osnovao Komitet za proizvodnju jaja, za krave Ligu čistih repova, Komitet za preodgajanje divljih drugova bavio se pripitomljavanjem štakora i zečeva, za ovce je osnovao Pokret za bjelju vunu, te još mnoge druge komitete, a uz to je organizirao i tečajeve za učenje čitanja i pisanja. Sve u svemu, ti su projekti bili promašaj. Na primjer, pokušaj pripitomljavanja propao je na samom početku. Neukroćene životinje nastavile su se ponašati kao i prije, a iskoristile bi svaku velikodušnost. Komitetu za preodgajanje pridružila se i mačka, koja je nekoliko dana djelovala vrlo aktivno. Jednog dana vidjeli su je kako sjedi na krovu i nešto govori vrapcima koji su bili izvan njenog dohvata. Govorila im je da su sada sve životinje drugovi i da se svaki vrabac koji to želi može spustiti na njenu šapu; ali vrapci su ostali na svojim mjestima. Međutim, tečajevi za čitanje i pisanje imali su velikog uspjeha: Do jeseni se gotovo svaka životinja na farmi opismenila do stanovitog stupnja. Svinje su već znale odlično čitati i pisati. Psi su dosta dobro naučili čitati, ali ih nije zanimalo ništa osim Sedam zapovijedi. Koza Muriel čitala je nešto bolje od pasa, i ponekad je uvečer ostalima čitala iz ostataka novina koje su pronašli na smetlištu. Benjamin je čitao isto tako dobro kao bilo koja svinja, ali svoju vještinu nikada nije pokazivao. Koliko on zna, rekao je, ne postoji ništa što bi vrijedilo čitati. Clover je naučila svu abecedu, ali nije znala slagati slova u riječi. Boxer se nije mogao maknuti dalje od slova D. Svojim velikim kopitom nacrtao bi u prašini A, B, C, D, pa bi zabačenih ušiju i ponekad tresući grivom stajao, zurio u slova i pokušavao svim snagama da se sjeti što dolazi poslije toga, ali nikada u tome ne bi uspio. Doduše, nekoliko je puta naučio E, F, G i H, ali dok bi to naučio, uvijek bi se ispostavilo da je u međuvremenu zaboravio A, B, C i D. Na kraju je odlučio da se zadovolji s prva četiri slova, koja bi ispisivao jedanput ili dvaput dnevno da osvježi pamćenje. Mollie nije htjela učiti, izuzev šest slova koja sačinjavaju njeno ime. Od grančica bi vrlo skladno složila svoje ime, ukrasila ga s jednim ili dva cvijeta i šetala okolo diveći se. Nijedna druga životinja na farmi nije se mogla maknuti dalje od slova A. Također se ustanovilo da gluplje životinje: ovce, kokoši i patke, nisu bile u stanju naučiti napamet Sedam zapovijedi. Poslije dužeg razmišljanja Snowball je objavio da se Sedam zapovijedi mogu u biti svesti na jednu jedinu izreku, koja je glasila: “Četiri noge dobre, dvije noge loše.” To, reče, sadržava bitni princip animalizma. Tko god to pažljivo prouči, bit će zaštićen od ljudskih utjecaja. U početku su ptice prigovarale, jer im se činilo da i one imaju dvije noge, ali Snowball im je dokazao da nije tako. “Ptičje krilo, drugovi”, rekao je, “jest organ za pokretanje, a ne za rukovanje stvarima. Zbog toga krilo valja smatrati jednakim nozi. Ono po čemu se čovjek razlikuje jest ruka, instrument kojim čini sva svoja zla.”
Ptice nisu razumjele složeno Snowballovo objašnjenje, ali su ga prihvatile, i uskoro su se sve priprostije životinje dale na učenje nove izreke. “ČETIRI NOGE DOBRE, DVIJE NOGE LOŠE” bilo je povećim slovima ispisano na stražnjem zidu suše iznad Sedam zapovjedi. Kad su je jednom naučile, ovce su razvile veliku ljubav prema toj izreci i često bi, kada bi polijegale u polju, počele blejati: “Četiri noge dobre, dvije noge loše! Četiri noge dobre, dvije noge loše!” i nastavile tako satima nikad se ne umorivši.
Napoleon nije pokazivao zanimanje za Snowballove komitete. Govorio je da je obrazovanje mladih važnije od svega što se može učiniti za odrasle. Ubrzo poslije kosidbe Jessie i Bluebell su se okotile i donijele na svijet devetero krupnih psića. Čim su prestali sisati, Napoleon ih je uzeo od majki govoreći da će on preuzeti odgovornost za njihov odgoj. Stavio ih je u potkrovlje do kojeg se moglo doći jedino pomoću ljestava iz spremišta, i držao ih je tamo u takvoj osamljenosti da je ostatak farme uskoro zaboravio da postoje. Tajna nestanka mlijeka uskoro se razjasnila. Svaki dan ono se miješalo u napoj za svinje. Rane jabuke upravo su sazrijevale i trava u voćnjaku bila je pokrivena zrelim otpalim plodovima. Životinje su pretpostavljale da će se plodovi jednako dijeliti, međutim, jednog dana stiglo je naređenje da se sve opalo voće skupi i odnese u spremište svinjama. Neke su životinje prigovarale, ali bez rezultata. U tom pitanju sve su svinje bile složne, čak i Snowball i Napoleon. Poslale, su Squealera da ostalima prenese potrebna obavještenja.
“Drugovi!”, povikao je Squealer, “ne mislite, nadam se, da svinje to čine zbog sebičnosti i povlaštenog položaja? Mnoge od nas, u stvari, ne vole mlijeko i jabuke. Ni ja ih osobno ne volim. Jedini razlog zašto ih uzimamo jest da očuvamo naše zdravlje. Mlijeko i jabuke (znanost je to dokazala, drugovi) sadrže sastojke prijeko potrebne zdravlju svinja. Mi svinje smo mislioci. Upravljanje i organizacija ove Farme ovise o nama. Dan i noć bdimo nad vašim dobrom. Radi vas pijemo mlijeko i jedemo jabuke. Znate li što će se dogoditi ukoliko svinje ne ispune svoju dužnost? Vratit će se Jones! Da, vratit će se Jones! Siguran sam, drugovi”, vikao je Squealer gotovo zaklinjući, skačući s jedne strane na drugu i vrteći repom, “siguran sam da medu vama nitko ne želi ponovo ovdje vidjeti Jonesa?” Ako je postojala jedna stvar u koju su sve životinje bile potpuno sigurne, to je bilo da ne žele Jonesov povratak. Kada im je ovaj slučaj bio prikazan u takvom svjetlu, više nisu imale što reći. Bilo je i suviše jasno koliko je važno održavati svinje u dobrom zdravlju. Tako su se, bez raspravljanja, složile da će mlijeko i otpale jabuke (a i veći dio jabuka koje će sazrijeti) sačuvati za svinje.
Džordž Orvel
Nastaviće se
