“Kalina Krasnaja”
sovjetski je dugometražni dramski igrani film u boji iz 1973.
reditelja i scenarista Vasilija Šukšina, temeljen na njegovoj
istoimenoj priči. Inače ovaj film je ujedno i Šukšinov
posljednji film – umro je šest mjeseci nakon izlaska
filma.
Najgledaniji film u Sovjetskom Savezu 1974. godine
– gledalo ga je 62,5 miliona gledalaca.
Godine 2019.
filmski koncern Mosfilm digitalno je obnovio sliku i zvuk filma u
PAL-u i ponovno ga objavio.
Višestruki prestupnik
Jegor Prokudin, zvani “Grief”, pušten je na slobodu nakon
još jedne zatvorske kazne. Na pitanje načelnika kolonije o budućim
planovima, Jegor odgovara da će otići u selo Jasnoje da vidi Ljubu
Bajkalovu, s kojom se dopisivao dok je služio kaznu. U regionalnom
centru Yegor se sastaje sa svojim bivšim suučesnicima –
Guboshlepom, Buldajem, Lucjenom. Pozivaju ga u novu akciju, ali Jegor
namjerava da napravi otklon od kriminalnih afera. Jegor odlazi do
Ljube. Ona ga upoznaje sa svojim roditeljima.
U početku
je Vasilij Šukšin planirao snimiti igrani film o seljačkoj buni
koju je vodio Stepan Razin (1667.-1671.) prema njegovom romanu “Došao
sam vam dati slobodu” (1969.), ali umjetničko vijeće filmskog
studija nije dozvolilo scenario, postavljajući autoru uslov – prvo
da snimi film o sovjetskoj modernosti. Zbog živčane napetosti
Šukšinu se pogoršao čir na želucu, pa je primljen u bolnicu,
gdje je za kratko vrijeme napisao nenaslovljenu priču o svojim
savremenicima. Rukopis priče prva je pročitala njegova supruga
Lidia Fedoseeva-Šukšina koja je predložila da se nazove “Kalina
Krasnaya”. Ovo je bio naziv popularne pjesme sovjetskog
kompozitora i tekstopisca Iana Frenkela, koju je pjevala Šukšinu
tokom njihovog poznanstva. Budući film dobio je isto ime, ali sama
pjesma u njemu nije bila prikazana zbog nemogućnosti otkupa prava od
kompozitora, budući da je budžet filma bio izuzetno nizak. Odlučeno
je zamijeniti pjesmu “Kalina Krasnaya” s pjesmom “Večernja
zvona”.
Za proizvodnju filma o bivšem kriminalcu
redatelju je dodijeljena zastarjela filmska oprema i neprofesionalni
tim. Goskino je za film izdvojio samo 3600 metara Kodakovog filma,
koji je tada bio deficitaran, no bilo je potrebno šest puta
više.
Dio snimanja odvijao se u selu Sadovaya, okrug
Belozersky, regija Vologda (u vrijeme snimanja selo se zvalo
Merinovo). Od deset kuća u selu, polovina je sudjelovala u snimanju.
Narodna
umjetnica SSSR-a Vera Maretskaya dobila je ulogu Kudelikhe, Jegorove
majke, ali je na samom početku snimanja odbila glumiti jer se nije
htjela pojaviti u liku oronule starice. Tada je Šukšin nagovorio
stanovnicu sela Merinovo, stariju seljanku Ovfimiju (Evfimiju)
Bistrovu (1892.-1976.), da odigra tu ulogu, čija se životna priča
poklapala sa scenarijem: „Pričaš o svom životu, ali samo ne
gledaj u kameru.” Bystrova, koja je izgubila tri sina tokom Velikog
domovinskog rata i nije vidjela drugog sina dvadeset godina,
jednostavno je rekla Lidiji Fedoseevoj-Šukšinoj o tome. Nakon
premijere, Bystrova je postala slavna osoba. Umrla je 1976. godine
sama – smrznula se na peći u svojoj seoskoj kući. Godine 2003.
mještani su joj podigli spomenik
Nakon što je u decembru 1973. pogledala gotov film, komisija Goskina zahtijevala je brojne ispravke. Šukšinov peptički ulkus se ponovno pogoršao i hospitalizovan je. Reditelj nije mogao nikome drugome povjeriti montažu svog filma. Nakon što je neko vrijeme ležao u bolnici u Pogodinskoj ulici, pobjegao je kako bi se lično pobrinuo za izmjene. Po uputama komisije, Šukšin je iz teksta izrezao riječi Jegorove majke o penziji: “Živite od svoje penzije od 17 rubalja!” i Jegorovu opasku: “Živimo kao pauci u staklenci. Znaš kako je lako umrijeti”. Šukšin je morao napraviti niz rezova u majčinoj priči, a uklonio je i pojedine epizode i planove koji izoštravaju objektivni svijet filma: zagrljeni par u malinjaku, slomljene daske vrtuljka, žena kraj kolica sa psom, debela žena u sceni u čajdžinici, cijela epizoda oko bilijara i posljednji kadar Jegorove majke na prozoru. Rezultat ipak nije zadovoljio upravu, ali je film objavljen jer se komisija bojala rediteljeve smrti nakon što je saznala okolnosti njegove bolesti. Osim toga, to se poklopilo s približavanjem 50. godišnjice filmskog studija Mosfilm, tokom čije je proslave Nikolaj Podgorni, član Politbiroa Centralnog komiteta KPSS-a, održao govor o podršci realizmu u sovjetskoj kinematografiji.
Ocjene
Nakon premijere reditelj je dobio nekoliko pisama lopova koji su ga kritikovali zbog nepouzdanosti. Ova pisma opovrgavaju ideju da bivše “kolege” ubijaju one koji su se povukli iz života lopova.
Njemački filmski reditelj i scenarist R.W. Fassbinder uvrstio je film “Kalina Krasnaja” među svojih deset omiljenih filmova.
Nagrade
1974. najbolji je film godine prema časopisu Sovjetski ekran, a Vasilij Šukšin najbolji glumac godine.
1974. – glavna nagrada na VII All-Union Film Festivalu u Bakuu.
1974. – Nagrada poljskih filmskih kritičara “Varšavska sirena” za najbolji strani film 1973., prikazan u Poljskoj Narodnoj Republici (PPR).
Restauracija filma 2019
Mosfilm je 2019. izvršio digitalnu restauraciju filma u 4K formatu.
https://www.youtube.com/watch?v=MYmi–Kot-k&t=166s
