Izvod iz romana 1984
On se sjeti kako je jednom išao nekom ulicom prepunom svijeta kad je najednom iz poprečne uličicee malo ispred njega eksplodirao strahovit urlik stotina glasova — ženskih. To je bio zaglušan, gromoglasan krik bijesa i očajanja, duboko, glasno „O-o-o-o-o-o-o!” koje je odjekivalo kao zvuk zvona kad se odbija od zidova. Srce mu je podskočilo.
Počelo je! -pomislio je. Ulični neredi! Proli su se najzad podigli! Kad je stigao do mjesta odakle se čula buka, vidio je samo gomilu od dvije-tri stotine žena koje su se gurale oko pijačnih tezgi, sa tako tragičnim izrazima lica kao da su na brodu koji tone. No u tom trenutku opšti očaj se raspade na mnoštvo pojedinačnih svađa. Po srijedi je bilo to što su se za jednom od tih tezgi prodavale plehane šerpe — bijedna, krhka roba ali veoma tražena, jer je do kuhinjskog posuđa bilo teško doći. Sad se ispostavilo da su zalihe neočekivano nestale. Pobjednice u gužvi, izgurane i izgažene, pokušavale su da odmagle sa svojim šerpama dok su desetine ostalih žagorile oko tezge, optužujuci prodavca da sprovodi protekciju i da negdje u rezervi čuva još šerpi. U jednom trenutku se razleže nova eksplozija uzvika. Dvije podbule žene, od kojih je jednoj kosa bila raščupana, bile su dohvatile jednu šerpu i otimale se za nju. Jedan trenutak su vukle svaka na svoju stranu, a zatim se drška odlomi. Vinston ih je posmatrao s gađenjem. A ipak je, samo za trenutak, u tom kriku iz svega nekoliko stotina grla zazvučala takva strašna snaga! Kako to da nikad ne viču tako zbog drugih, važnih stvari?
On napisa:
Dok ne postanu svjesni, neće se nikad pobuniti, a dok se ne pobune, neće moći da postanu svjesni.
Ova rečenica, pomisli on, kao da je prepisana iz nekog partijskog udžbenika. Razumije se, Partija je tvrdila da je oslobodila prole ropstva. Prije Revolucije su ih kapitalisti besramno izrabljivali, gladovali su, bili bičevani, žene prisiljavane da rade u rudnicima (žene su u stvari još uvijek radile u rudnicima), šestogodišnja djeca prodavana da rade u fabrikama. No u isto vrijeme, držeci se principa dvomisli, Partija je učila da su proli po prirodi niža bića koja se primjenom nekoliko jednostavnih pravila moraju držati u pokornosti, kao životinje.
U stvari se o prolima znalo veoma malo. Nije bilo ni potrebno znati mnogo. Sve dok su radili i razmnožavali se, ostale njihove aktivnosti su bile nevažne. Ostavljeni samima sebi, kao stoka puštena na argentinske ravnice, oni su se bili vratili nacinu života koji kao da im je bio urođen, kao da je preostao od iskoni. Rađali su se, rasli na ulici, u dvanaestoj godini počinjali da rade, prolazili kroz kratak procvat ljepote i seksualne želje, vjenčavali se u dvadesetoj, postajali sredovječni u tridesetoj, umirali najčešće u šezdesetoj. Težak fizički rad, briga o kući i djeci, sitne svađe sa susjedima, filmovi, fudbal, pivo i, iznad svega, kocka, ispunjavali su njihov duhovni horizont. Držati ih pod kontrolom nije bilo teško. Među njima se uvijek kretalo nekoliko agenata Policije misli, šireći lažne glasine i likvidirajući ono malo pojedinaca za koje se smatralo da mogu postati opasni; ali nije bilo ni pokušaja da se zadoje ideologijom Partije. Nije bilo poželjno da proli imaju čvrste političke poglede. Od njih se tražio jedino izvjestan primitivni patriotizam na koji se moglo osloniti kad god bi zatrebalo privoljeti ih na duže radno vrijeme ili smanjena sledovanja.
Čak i kad su postajali nezadovoljni, kao što se koji put dešavalo, njihovo nezadovoljstvo nije vodilo nikuda jer su ga, nemajući opštih predstava, mogli usredsrediti samo na sitne pojedinačne trzavice. Veća zla po pravilu nijesu primjećivali. Znatna većina prola čak nije ni imala telekran u kući. Čak se i obična policija rijetko miješala u njihove poslove. U Londonu je bilo nevjerovatno mnogo kriminala; postojao je cijeli jedan podzemni svijet lopova, razbojnika, prostitutki, prodavaca droga i varalica svih vrsta; no sve je to bilo nevažno jer se dešavalo samo među prolima.
U pitanjima morala bilo im je dozvoljeno da se drže običaja svojih predaka. Seksualni puritanizam Partije nije im bio nametan. Promiskuitet se nije kažnjavao, razvod je bio dopušten. Što se toga tiče, bila bi dozvoljena i religija da su proli pokazali bilo kakav znak potrebe ili želje za njom. Bili su ispod svake sumnje.
Kao što je govorila partijska parola: „Proli i životinje su slobodni.”
Džordž Orvel
