(Italija 1951., 1952., crno-bijeli, 95 m)
Reditelj: Renato
Castellani
Produkcija: Sandro Ghenzi za Universalcine
Scenario: Renato Castellani, Titina De Filippo
Fotografija: Arturo Gallea
Montaža: Jolanda Benvenuti
Muzika: Alessandro
Cicognini
Dva novčića nade (Due soldi di speranza) film
je reditelja Renata Castellanija iz 1952. godine. To je treći dio
Castellanijeve trilogije Mlada ljubav, nakon Sotto il sole di Roma
(1948.) i È primavera… (1950.).
Podijelio je Grand Prix
s Othellom na Filmskom festivalu u Cannesu 1952. Godine 2008. film je
uvršten na 100 talijanskih filmova koje treba spasiti talijansko
Ministarstvo kulturne baštine.
U Cusanu, gradiću blizu Napulja na obroncima Vezuva, Antonio Catalano jedini je oslonac brojne porodice. Vrativši se kući nakon odsluženja vojnog roka, može pronaći tek povremeni posao. Carmela, kći bogatog para u gradu, se zaljubljuje u njega. Carmelin otac, lokalni pirotehničar, mogao bi Antoniju ponuditi posao, ali suočen sa njegovm nemaštinom, pokušavajući spriječiti mladića da se udvara njegovoj kćeri, on ga odbija. Jednu od Antoniovih sestara zavodi bogati veleposjednik. Kako bi izbjegao porodičnu dramu, seoski župnik Antoniju nudi posao pomoćnika sakristana, kako bi mladić zaradio novac potreban za sestrin miraz. Kako bi povećao svoje prihode, Antonio, koji sanja o braku s Carmelom i odlučan svladati otpor djevojčinog oca, noću odlazi u Napulj i lijepi plakate komunističke partije na gradske zidine. Kad župnik sazna, Antonio dobija otkaz. Carmelin otac uporno uskraćuje njegov pristanak na brak.
Castellani, Renato
Castellani [kastel:a:’ni], Renato, talijanski filmski redatelj (Finale Ligure, 4. IX. 1913 – Rim, 28. XII. 1985). Isprva režirao stilizirane melodrame u duhu tzv. kaligrafizma, npr. Pucanj iz pištolja (Un colpo di pistola, 1941). Najveći uspjeh postigao neorealističkim djelima koja se od struje izdvajaju optimizmom, npr. Za dva novčića nade (Due soldi di speranza, 1951). Te filmove karakteriziraju dijalektalni govor, komični elementi te sinteza dokumentiranog i poetiziranog realizma. Od ostalih filmova najistaknutija mu je vizualno raskošna ekranizacija Shakespeareove tragedije Romeo i Julija (Giulietta e Romeo, 1954).
