High Life (2018)
Režija: Claire Denis
Uloge: Robert Pattinson, Juliette Binoche, André Benjamin, Mia Goth, Agata Buzek, Lars Eidinger, Claire Tran…
Žanr: SF, drama
Trajanje: 113 min.
Kroz proteklih tjedan dana društvene mreže i kojekakvi tabloidi ‘ključali’ su raspravama o završnici jedne od najpopularniji TV serija svih vremena (znate valjda na koju mislim), odnosno, imenovanju od mnogih omraženog glumca Roberta Pattinsona kao budućeg Batmana.
Otvoreno ću priznati kako ‘srećom’ nikad nisam gledao nekadašnju teen senzaciju zvanu ”Sumrak”, no postoje brojni filmoljupci koji se groze već od samog spomena njihovih glavnih glumaca u bilo kakvim ozbiljnijim projektima.
Osobno ipak ne bih otišao toliko daleko jer sam osporavane glumce (mislim isključivo na Kristen Stewart i spomenutog Pattinsona) pogledao u nekoliko angažiranih uloga i mogu reći kako su me ugodno iznenadili.
Ovom prilikom ću vam pisati o filmu koji nipošto nije mamac za masovnu publiku i koji striktno spada među art house filmove, no koji nam iznova otkriva svu redateljsku raskoš renomirane francuske autorice Claire Denis i sve jasniji glumački talent ‘svjetlucavog vampira’ Pattinsona.
Priča prati manju grupu osuđenika na smrtnu kaznu poslanih u svemirsku misiju pokušaja crpljenja energije crne rupe. Paralelno, ti isti osuđenici služe i kao svojevrsni zamorci doktorice Dibs (J. Binoche) koja nastoji izvesti umjetnu oplodnju i začeti prvi život u dubokom svemiru.
Dibs od muškaraca prikuplja spermu, dok joj zatvorenice služe kao surogat majke. Prakticiranje ‘klasičnog’ seksa je strogo zabranjeno. I dok većini to ne smeta, Monte (R. Pattinson) se odlučio na celibat, no doktorica za njega ima neke sasvim drugačije planove. Što se više približavaju crnoj rupi, radijacija i ludilo polako nagrizaju umove tih prokletih putnika…
Vrtjela se ova ideja u glavi redateljice nekih dobrih 15-ak godina, pisac Nick Laird joj je pomogao u pisanju scenarija jer je Denis odlučila kako bi ovaj film trebao biti snimljen na engleskom, a ne njezinom materinjem francuskom jeziku. Zašto?
Pa kako je i sama rekla: -Možete li vi zamisliti nekog da u svemiru govori jezikom koji nije engleski, ruski ili kineski?- Ipak, taj svemir i nije toliko vidljiv jer se glavnina radnje odvija u kockastom svemirskom brodu (podsjeća na veliki brodski kontejner) i samim glavama njegovih putnika.
U samom prologu filma tako upoznajemo Montea (odlični Pattinson), astronauta koji ‘krpa’ sitne kvarove na naizgled pustom svemirskom brodu i koji brižno hita na svaki glasniji plač svoje malene djevojčice Willow.
Njih dvoje egzistiraju sami u tom svemirskom bespuću i uzajamnom ljubavlju održavaju jedno drugog živim. Ti dirljivi prizori čvrste spone između oca i kćeri nam pružaju određenu mirnoću premda s vremenom zapažamo sve veći pritisak u Monteovoj glavi.
Sa svakim novim kadrom, Denis nam polako guši taj osjećaj mirnoće i otkriva kako je Monte već duže u svemiru i kako je svemu viđenom prethodio kaos, sumrak duše i nadanja. Kad nas redateljica započne ‘bombardirati’ s hrpom nepovezanih prizora shvaćamo kako je posegnula za onom, široj publici ne osobitoj dragoj i konfuznoj metodi ne-linearnog izlaganja tijeka događaja.
E tad postajemo svjesni kako ovo neće biti neka opuštajuća SF razbibriga već priča koja nas uvlači (poput crne rupe) u psihu izmučenih duša. Denis se u tom kaotičnom mozaiku kadrova nerijetko hvata brojnih metafora o čovječnosti, plodnosti i nasilju, a u najoštrijem fokusu je ideja same evolucije. Jesmo li mi ljudi dostojni misterija svemira, vremena i života?
Redateljica nam kroz mrvice ili bolje rečeno krv i spermu daje svojevrsne odgovore, ali i traži naš angažman, promišljanje o toj grandioznoj ideji. Ima tu dakako svega, od viteških mitova i grčkih tragedija pa sve do propitivanja same duhovnosti.
Zaboravite na bljesak lasera, svemirske bitke i sage o izvanzemaljskim carstvima, ovo je jedan misaoni film koji tek simbolično otkriva tajne svemira, a zapravo istražuje ljudsku psihu na pragu apokalipse.
Davnih 70-ih, renomirani svjetski autori se nisu libili snimati ovakva hrabra i angažirana djela (sjetimo se samo ”Solarisa” i ”Stalkera” velikog Tarkovskog, Roegovog ”The Man Who Fell to Earth” ili Lucasovog ”THX 1138”), dok danas to viđamo tek na kapaljku zahvaljujući upornim pojedincima poput Alexa Garlanda (”Ex Machina” i ”Annihilation”), Jonathana Glazera (”Under the Skin”) pa čak Duncana Jonesa (”Moon”).
Nije ovo film po svačijem guštu jer divljenje i gađenje ovdje idu ruku pod ruku, no sa sigurnošću vam mogu reći kako nešto slično nećete tako skoro gledati. Mnogo je tu prizora koji će vas se svakako usaditi u trajno sjećanje.
I da, skepticima i hejterima mogu samo reći kako Pattinson sve smjelije bira svoje projekte (ovdje je doslovce puhao Denis za vrat kako bi ga angažirala i na kraju je ostala toliko oduševljena njegovim nastupom da je s njim već dogovorila suradnju za svoj novi film) i mislim kako će bez problema moći uskočiti u kostim ultra popularnog čovjeka-šišmiša.
OCJENA: 4.5/5
https://ezadar.net.hr/ostalo/kolumne/3455035/high-life-nemir-u-unutarnjem-svemiru/
https://www.xxzmagazin.com/od-horora-do-raspada-sistema
