Soshite chichi ni naru, igrani, drama, Japan, 2013
REŽIJA: Hirokazu Koreeda
ULOGE:
Masaharu
Fukuyama (Ryota Nonomiya),
Machiko Ono (Midori Nonomiya),
Yôko
Maki (Yukari Saiki),
Lily Franky (Yudai Saiki),
Keita
Ninomiya (Keita Nonomiya),
Shôgen Hwang (Ryusei Saiki)
SCENARIJ:
Hirokazu
Koreeda
FOTOGRAFIJA:
Mikiya
Takimoto
GLAZBA:
Takeshi
Matsubara,
Junichi Matsumoto,
Takashi Mori
MONTAŽA:
Hirokazu
Koreeda
SADRŽAJ:
Sredovječni Ryota Nonomya uspješan je poslovni čovjek, u tolikoj mjeri posvećen poslu i siguran da ništa ne može uništiti njegov savršen život da zanemaruje suprugu Midori i šestogodišnjeg sina Keita. No njegov će se život naglo promijeniti kad njega i Midori liječnici iz bolnice u kojoj je Keita rođen jednog dana pozovu na razgovor. Od njih će ubrzo doznati da Keita nije njihov biološki sin, već je riječ o djetetu koje je greškom zamijenjen. Umjesto dječaka Keite, njihov biološki sin je Ryusei, klinac koji odrasta u manjem mjestu uz majku Yukari i oca Yudaija Saikija. Kad upoznaju par koji odgaja njihova biološkog sina, Ryota i Midori će otkriti da je riječ o manje ambicioznim ljudima, ali i o osobama koje možda bolje od njega i supruge znaju koje su djetetove želje i potrebe te kako obitelj treba funkcionirati. No kako uopće izabrati između svog biološkog djeteta i onog koje su podizali kao svoje?
Na festivalu u Cannesu 2013. godine ovjenčana Nagradom žirija i Posebnim priznanjem Ekumenskog žirija, drama Hirokazua Koreede ostvarenje je suvremene i univerzalne tematike koje se na znanoj premisi o zamjeni djece po rođenju na inteligentan i intrigantan način bavi nizom tema, od odnosa biološkog i suštinskog roditeljstva preko utjecaja sredina i genetskog nasljeđa do formiranja mladih osobnosti. Riječ je i o provokativnoj karakternoj studiji temeljno dva tipa osobnosti odraslih ljudi i njihovih utjecaja na djecu, jedne koja je hladna, stroga i disciplinirana, i druge koja je srdačna i otvorena. Pritom su te osobnosti formirane i njihovim iskustvima tijekom odrastanja, a sve to kroz odgoj djece i njih formira kao male ljude. Ostvarenje koje posjeduje zanimljivu socijalnu pa i filozofsku dimenziju ponajprije je humanistički profilirana priča u kojoj se autor promišljeno kloni izravnog objašnjavanja i dociranja, već se fokusira na sugestivnom režijom i škrtim dijalozima obilježene prikaze konkretnih situacija.
BOJA, 121′
https://kinotuskanac.hr/movie/kakav-otac-takav-sin
