Markov tvrdi da pokušavam
probosti njegovu dušu
ali ja bih više volio njegovu ženu.
položim noge na stolić za kavu
a on kaže:
ne smeta me što stavljaš
noge na stolić za kavu
osim što je klimav
i stvar će se
svakog trena
raspasti.
ostavljam noge na stoliću
ali bih više volio njegovu ženu.
radije bih, kaže Markov,
ugostio kopača kanala
ili prodavača novena
jer su oni dovoljno ljubazni
da ostanu pnstojni
premda
ne razlikuju
Rimbauda od otrova za štakore.
moja se prazna limenka piva
kotrlja na pod.
da moram umrijeti
smeta me manje nego
crno pod noktom, kaže Markov,
moj je dio igre
da moram živjeti
što bolje mogu.
grabim njegovu ženu u prolazu,
i onda se njezina kanta nađe na rnorn trbuhu,
a ona ima fina koljena i prsa
i ja je poljubim.
nije tako loše biti star, kaže on,
smirenost uđe u čovjeka, ali tu je kvaka:
kako držati smirenost odvojenu
od mrtvila; nikad ne gledati na mladost
kao nešto bezvrijedno jer si ti star,
nikad ne gledati na godine kao mudrost
jer ti imaš iskustvo. Čovjek
može biti star i budala –
ima ih mnogo, čovjek može biti mlad
i mudar -malo ih je. jedan –
za Boga miloga, viknuh,
umukni!
on je othodao do svog štapa, uzeo ga i
izišao.
povrijedio si njegove osjećaje, rekla je,
on tebe smatra velikim pjesnikom.
on je presklizak za mene, rekao sam,
previše mudar.
imao sam jednu od njezinih sisa vani.
bila je to čudovišno
lijepa
stvar.
Čarls Bukovski
