Originalni / međunarodni naziv: Leviathan
Režija: Andrey Zvyagintsev
Scenario: Oleg Negin, Andrey Zvyagintsev
Uloge: Elena Lyadova, Vladimir Vdovichenkov, Aleksey Serebryakov
Zemlja produkcije: Rusija
Trajanje: 140 min
Jezik: ruski
Festivali: Kan 2014 – Najbolji scenario, London – Najbolji film, Minhen – Najbolji strani film, Toronto, Lokarno, Karlovi Vari
IMDB: 8/10
Metascore: 99/100
Rottentomatoes: 100%
„Levijatan“ je zasnovan na biblijskoj priči o Jovu, smeštenoj u modernu Rusiju. Kolja živi u malom gradu na obali Barencovog mora na severu zemlje. Drži svoju automehaničarsku radnju. Radnja je locirana odmah pored njegove kuće, u kojoj živi sa svojom mladom ženom i sinom iz prethodnog braka. Lokalni moćnik želi da mu preotme posao, kuću i zemljište. Prvo pokušava da ih otkupi od Kolje, ali Kolju ne zanima novac, jer ne želi da izgubi sve što ima: ne samo zemljište, već svu lepotu kojom je bio okružen od rođenja. Kako moćnik postaje sve agresivniji u svojim namerama, Kolja će zamoliti svog prijatelja, moskovskog advokata, da mu pomogne, ne sluteći da će mu to zauvek promeniti život…
Andrej Zvjagincev, glumac koji je postao reditelj, već svojim prvim celovečernjim filmom „Povratak“ postigao je neverovatan uspeh, osvojivši i nagradu Zlatni lav u Veneciji 2003. godine. Njegov treći film, „Elena“, prikazan je u selekciji “Izvestan pogled” u Kanu, gde je dobio Nagradu žirija. Nazivaju ga naslednikom Tarkovskog. „Levijatan“ je priča o moralnim dilemama jednog čoveka – uz sarkazam i crni humor, širi se u filozofsko istraživanje morala u savremenom ruskom društvu. Film je aktuelni ruski kandidat za Oskara.
Jurica Pavičić, filmski kritičar zagrebačkog Jutarnjeg lista, izvještavajući sa Kanskog festivala, zapisao je o filmu Levijatan sledeće:
Posljednjeg dana canneske konkurencije prikazan je, naime, film koji ne samo da spada u vrh ovogodišnjeg natjecateljskog programa, nego je i sigurno politički najpapreniji naslov festivala. Riječ je o ruskom filmu “Levijatan” režisera Andreja Zvjaginceva.
Metafora vlasti
Andrej Zvjagincev poput komete je ušao u svjetski film kad je 2003. kao zakašnjeli debitant u 39. godini osvojio Zlatnog lava za svoj film “Povratak”. U prva četiri filma, Zvjagincev se polako mijenjao i od tipično ruskog art redatelja punog metafizičkih i mitskih referenca postajao postupno politički osviješteni socijalni filmaš. Film koji je prikazao ovdje u Cannesu sadrži i jedno i drugo. “Levijatan” je, naime, osuvremenjena verzija biblijske priče o Jobu, ali i oštri film o stanju PutinoveRusije.
Junak “Levijatana” je sredovječni automehaničar iz grada na Sjevernom ledenom moru. Junak filma uđe u sukob s korumpiranim lokalnim gradonačelnikom koji uspije sudski izvlastiti njegovu kuću da bi se na njoj sagradila zgrada telekoma. Kako ne želi izgubiti očevu kuću, junak uzima moskovskog advokata koji priprijeti gradonačelniku da će njegove korupcijske afere odati velegradskim novinama. Lokalni “šerif”, međutim, uzvraća udarac, i to strašno. Junak filma gubi i kuću i imetak i suprugu, a na koncu i slobodu.
Iako je Zvjagincev u najavnim intervjuima naglašavao kako je naslovni levijatan metafora svake vlasti, nije teško odčitati Zvjegincevljev film kao politički protest protiv stanja u Rusiji. Politika je potpuno korumpirana, lokalni moćnici kontroliraju i policiju i sud, a pohlepni načelnik dogovara zataškavanje afere u uredu s Putinovom slikom. “Levijatan” je oštra kritika i ruske politike i sudstva, no najžešća oštrica redateljeve polemike uperena je protiv institucije koju on prikazuje kao jezgro truleži – a to je Ruska pravoslavna crkva. Crkva je ta koja u “Levijatanu” legitimira lokalnog moćnika, jer je “vlast od boga”.
Lokalni vladika savjetuje načelniku da “stvari sredi sam”, jer će “ljudi inače misliti da je slab”. Na kraju filma, nevini junak završi u zatvoru, a na mjesto pokraj njegove kuće niče nova crkva u kojoj isti taj vladika drži misu. Vladika na prodici govori o bogohulništvu Pussy Riot te o tome kako samo “istina” može spasiti. Istodobno, u prvom je redu u novosagrađenoj crkvi gradonačelnik koji je upravo u zatvor strpao nevina čovjeka i oteo mu kuću. Raznježen obredom, političar ljubi vlastita sinčića koji frapantno nalikuje Vladimiru Putinu.
