Matador
igrani, drama, triler, Španjolska, 1986
REŽIJA: Pedro Almodóvar
ULOGE:
Assumpta Serna (María),
Antonio Banderas (Ángel),
Nacho Martínez (Diego),
Eva Cobo (Eva),
Julieta Serrano (Berta),
Chus Lampreave (Pilar),
Carmen Maura (Julia)
SCENARIJ:
Jesús Ferrero,
Pedro Almodóvar
FOTOGRAFIJA:
Ángel Luis Fernández
GLAZBA:
Bernardo Bonezzi
MONTAŽA:
José Salcedo
SADRŽAJ:
Plahi i povučeni Ángel Gimenez mladi je matador odgojen u skladu s ortodoksnim religijskim načelima, koji svom instruktoru borbe s bikovima Diegu Montesu nepromišljeno povjeri da je još uvijek nevin. Kada Diego posumnja da je Ángel gej, ovaj to odluči demantirati tako što će silovati Diegovu djevojku. No nakon što u tome ne uspije, Ángel neočekivano prizna da je upravo on počinitelj niza okrutnih ubojstava koji potresaju grad. Ali mladić ne zna da su zločine počinili Diego i atraktivna María Cardenal, odvjetnica koja je Ángelu dodijeljena u skorom sudskom procesu. A Diego i Maria su ljudi koje smrt izuzetno seksualno uzbuđuje te koje je spojila upravo ta opsjednutost smrću i seksualnošću.
Nekadašnji rock-glazbenik, kazalištarac i scenarist underground stripova koji se bavio eksperimentalnim filmom, Pedro Almodóvar je u svijet sedme umjetnosti ozbiljnije kročio pred kraj Francove strahovlade, a usporedno s promjenama u španjolskom društvu moguće je pratiti i stilske, tematske i izražajne mijene u njegovim filmovima, kao i Almodóvarovo autorsko sazrijevanje. Nagrađivana crnohumorna triler-drama za sporednu ulogu u kojoj je tada mladi Antonio Banderas 1987. godine nominiran za prestižnu španjolsku filmsku nagradu Goya, satirična je alegorija na temu seksa i smrti koja spada u prvu fazu redateljeva dosadašnjeg opusa, onu u koju se među ostalim ubrajaju filmovi Labirint strasti i Mračni običaji, a zaključuju ju sjajne Žene na rubu živčanog sloma. Matador započinje prilično šokantnom no za to vrijeme donekle tipičnom almodóvarovskom scenom u kojoj se muškarac samozadovoljava dok na videu gleda prizor krvavog ubojstva iz kultnog filma Krv i crna čipka talijanskog majstora Maria Bave. Nakon takvog uvoda čitavo se djelo doima poput bizarne autorove posvete filmovima kultnog Johna Watersa (Lak za kosu, Ružičasti plamenci), u kojoj se spretnim miješanjem žanrova Almodóvar bavi svojim omiljenim temama istraživanja mračnog naličja ljudske seksualnosti, rodnih i spolnih identiteta, psihičkih devijacija i najskrivenijih tajni. Dakako, pored humornih pasaža tu je i galerija prepoznatljivih i vrlo slikovitih redateljevih likova, koje tumače njegove tada omiljene glumice poput Assumpte Serne, Carmen Maure, Chus Lampreave, Verónice Forqué itd. U cjelini, riječ je o vrlo dobrom djelu koje je s vremenom ponešto izgubilo na provokativnosti i kakvoći, no koje u ono vrijeme mladog Almodóvara predstavlja u vrlo intrigantnom i zanimljivom svjetlu.
BOJA, 110′
