Mislio je da je njegova scenska priča Tri sestre komedija, vodvilj, s takvom je namjerom pisao, tako je on svoj tekst čitao, pa se na prvoj čitaćoj probi u moskovskom teatru začudio kada je vidio da sve glumice uzdišu, s osjećajem bola kazuju njegov tekst. Pa to je bilo pravljenje šege od razmaženih sestara i njihovih prenemaganja, što je tu nejasno, što tu može biti tužno? No, izgleda da su glumice, a i slavni Stanislavski, koji je predstavu režirao, kasnije i mnoge druge osobe, sve koje su bile u publici ovih igrokaza, shvatile, vidjele Tri sestre kao dramu ovih sestara, možda u tome vidjeli i svoju situaciju kao tragičnu i od tada nitko i ne pomišlja da je tekst Čehova nešto drugo nego drama, dramatična, mnogo tužna priča. Na djelu su bila različita čitanja i viđenja Tri sestre. Otud i jedno pitanje: koja je prava interpretacija djela, koji je pravi smisao djela. Je li to onaj koji mu je namijenio autor, ili ono što misli njegova publika da je u njegovom djelu? I je li djelo završeno tek kada je o njemu rekla svoju riječ kritika i njegova publika, je li zapravo djelo njegova interpretacija, način kako je ono shvaćeno? Ili su Tri sestre ipak komedija? A možda, ponajprije, i komedija i tragedija, zato što djela velikog Čehova spadaju u ona izuzetno rijetka, kakva bi trebao stvarati genijalni umjetnik, onaj kojeg je nakon duge noći, u svitanje, Sokrat opisao kao pravog pjesnika, kakvog u njegovo doba još nije bilo, kao pjesnika čija je tragedije istodobno i komedija (Platon, Gozba, 223 i d.). A kada se takav desi, ne znamo baš najbolje je li njegovo djelo ovo ili ono, ne znamo jer je i jedni i drugo. Kao Tri sestre A. P. Čehova.
Predrag Finci
