Tacit pripovijeda1 da je među nekim barbarskim kraljevima običaj kod preuzimanja neke svečane obveze čvrsto spojiti desnice i palce stegnuti; a kada se zbog jakog stegnuća krv sva nakupi na kraju palaca, oni ih lagano ubodu, krv šikne, a oni je jedan drugome sišu.
Liječnici kažu da su palci glavni prsti na ruci i da njihova latinska etimologija dolazi od pollere2. Grci ga nazivaju ἀντίχειρ, kao da kažu druga ruka. A čini se da ga ponekad i Latini uzimlju u tom smislu cijele ruke,
Sed nec vocibus excitata blandis,
Molli pollice nec rogata surgit3.
U Rimu je bio znak milosti kad bi ih se stislo i palce okrenulo prema dolje,
Fautor utroque tuum laudabit pollice ludum4,
a znak nenaklonosti i zlohotnosti kad bi ih se podiglo i okrenulo prema van,
converso pollice vulgi
Quemlibet occidunt populariter5.
Rimljani su oslobađali vojne službe one kojima je palac bio ozlijeđen, jer da nisu mogli dovoljno čvrsto držati oružje. August je konfiscirao6 sva dobra jednom rimskom vitezu koji je iz loših namjera bio odrezao palce svojoj dvojici mladih sinova samo da ne bi morali ići u vojsku7; a prije njega je Senat, za vrijeme italskih ratova, bio osudio Kaja Vatiena na doživotan zatvor i oduzimanje sve imovine zato što je sam sebi odsjekao palac lijeve ruke kako ne bi morao ići u rat.8
Neki je zapovjednik, sad mu se ne mogu sjetiti imena9, nakon što je pobijedio u pomorskoj bici, dao odrezati palce svim zarobljenim mornarima samo da se više ne bi mogli boriti ni držati vesla.
A Atenjani su odsjekli palce Eginjanima da bi im oduzeli svaku prednost u mornarskim poslovima.10
Kod Lacedemonjana su učitelji kažnjavali djecu tako da bi ih ugrizli za palac.11
Mišel de Montenj
1 U Analima, XII, xlvii, ali općenito se drži da je Montaigne sve te crtice našao kod Mathieua Beroalda (ili Beroulda), protestantskog teologa (1520-1576) u njegovu komentaru uz Svetonija.
2 što znači biti izvrsniji od drugih, dodaje se u ranijim izdanjima. Izvor je Makrobije, Saturnales, VII, 13, u navođenju Beroalda. Što se tiče etimologije riječi pollex, -icis, ona je povezana s hrv. palac, ali je nepoznatog postanja. Međutim, povezivanje s glagolom polleo, pollere, koje se čita i na nav. mj. kod Makrobija, kao i kod Izidora Seviljskoga (pollex ab eo quod pollet), moderna etimologija drži za običnu igru riječi (usp. A. Ernout – A. Meillet, Dictionnaire etymologique de la langue latine. Histoire des mots, str. 519, Paris, 1959. i dalja izdanja).
3 “No, njoj nije potrebno ni poticanje zavodljiva glasa ni milovanje palca da bi se uzdigla.” Marcijal, XII, xcviii, 8.
4 “U čast igrarije tvoje podržat će obadva palca.” Horacije, Epistulae, I, xviii, 65 (u prijevodu Jurja Zgorelca).
5 “Čim gomila okrene palac, kolje se sve samo da se njoj udovolji.” Juvenal, III, 36.
6 U originalu: Auguste confisqua…, a taj se izraz u Montaigneovo vrijeme rabio samo u juridičkom smislu.
7 Prema Svetoniju, Život Augustov, XXIV.
8 Prema Valeriju Maksimu, Facta ac dicta memorabilia, V, iii.
9 Bio je to Filoklo, atenski admiral u Peloponeskom ratu.
10 Prema Valeriju Maksimu, op. cit., IX, iii.
11 Prema Plutarhu, Život Likurgov, XIV.
