„Tamo, u šumama kraj Vltave, naići ćeš na čoveka koji nosi urnu (prah) svog doma, zbog čega će i budući grad dobiti ime Velikog Praha. Svi Česi znaju ovu bajku, zabeleženu u 10. stoleću, a slavni kompozitor Bedžih Smetana i operom je ovekovečio proročanstvo vidovite Libuše. Još u ranom srednjem veku Prag je ovenčan laskavim metaforama – putnici namernici opisivali su ga kao krunu sveta, zvali ga srcem Evrope, majkom svih gradova, snom izgrađenom u kamenu… Dok, prepušteni magiji istorije, budete šetali mostovima zlatnog grada, iz jednog od njegovih mnogobrojnih zvonika možda ćete začuti arije iz Dvoržakove Rusalke, ili se izgubiti u mislima pokušavajući da odgonetnete iza kojih se zidina održavao proces Jozefu K, tragičnom junaku Kafkinog romana“…
ČEŠKO PIVO I „TRI PRAŠKE PRIČE“
Foto koji vidite snimljen je u avliji moje kuće u Sarajevu i na prvi pogled nema nikakve veze sa ljetnom baštom kafea „Slavia“ Pragu. Ipak, ima neka tajna veza. Ima, ima, pogledajte malo bolje. No, o tome nešto kasnije. Kultni kafe „Slavia“ je sastajalište umjetnika u Pragu i ima dugu, baš dugu tradiciju. Otvoren je 1888. godine i već u tom ranom periodu je imao renomirane posjetioce poput pjesnika Rilkea i slavnog Kafke (obojica rođena u Pragu). Kad je u pitanju Rilkeovo stvaralaštvo u gradu svoje mladosti je napisao samo „Tri praške priče“ kao svoju literalnu posvetu „zlatnom Pragu“. Kafe „Slavia“ je decenijama poput pariške Rotonde okupljala brojne umjetnike. Iz novijeg perioda bih pomenuo omiljenog češkog predsjednika Vaclava Havela koji je sve do svoje smrti redovno posjećivao ovaj kafe.
Uzgred da priupitam koje je poznato češko pivo Vaclav Havel rado pijuckao? Aha, tu vas čekam. Kao što na početku rekoh ima jedan detalj na slici koji sve otkriva??? Ah ne, ma kakvi, ajte molim vas. Šalu na stranu, ovaj kratki osvrt i nije zamišljen kao „mala saga o velikom pivu“, uostalom to je već sjajno napisao književnik Marijan Grakalić.
Dobro, onda o pivu više ni riječi.
„O kad bi se moje riječi zapisale i kad bi se u mjed tvrdu urezale“, govorio je Vaclav Havel. „Kad bi se željeznim dlijetom i olovom u spomen vječan u stijenu uklesale. Ja znam dobro; moj Izbavitelj živi i poslednji će on nad zemljom ustati.A kad se probudim, k sebi će me dići; iz svoje ću puti tad vidjeti Boga“.
Lideri su nam potrebni, ali kakvi? Naši su vlakovi na „slijepom kolosjeku“, zaustavljeni i blokirani. Mi možda i jesmo „stado“, ali ipak zaslužujemo malo bolje „čobane“ od ovih koji nas vode.
„Najgora je činjenica da živimo u zagađenom moralnom okolišu. Moralno smo bolesni, jer smo naučili govoriti jedno a misliti drugo. Naučili smo ni u što ne vjerovati, ne primjećivati jedni druge i brinuti se samo o sebi“, pisao je Vaclav Havel.
„Pojmovi kao ljubav, prijateljstvo, suosjećanje, skromnost i opraštanje izgubili su svoj dubinski smisao i mnogima od nas nisu ništa doli puke psihološke kategorije, ili nam se pak čine kao izgubljeni pozdravi iz davnina, pomalo smiješni u vremenu kompjutera i svemirskih brodova“.
Snažna individua (kao što je bio Vaclav Havel) se ignorira i više nije poželjna, jer u današnjem vremenu ne samo da ne može biti i funkcionalna i dosljedna sebi, već je potpuno suvišna u poretku izgrađenom na kolektivnim vrijednostima – ili kako piše Max Horkheimer u knjizi “Pomračenje uma”:
„Budućnost individuuma ovisi sve manje i manje o njegovoj vlastitoj razboritosti, a sve više o nacionalnim i internacionalnim borbama među kolosima sile.“
Danas se mnogi u BiH bave dekonstrukcijom ideologije, konkretno etnonacionalizma, ali ideologije – bez obzira na čemu bile zasnovane – uvijek su tek sredstvo za akumulaciju moći, dok su one danas samo jedno od kapitalističkih sredstava. Istina, protiv kapitalističkog apsolutizma se veoma teško boriti, jer je na njemu zasnovana današnja civilizacija. Revolucija nije nikakav zahtjev za svemoćnom slobodom. Naprotiv, ona vodi borbu protiv svemoćne slobode. Buntovnik stremi ka tome da se prizna činjenica kako sloboda ima granice, gdje se nalazi neko ljudsko biće, jer je granica upravo moć pobune tog bića.
.
Tekst i foto: MARKO RAGUŽ Sarajevo, 23. 08.. 2023.
