Ochazuke no aji, igrani, drama, Japan, 1952
REŽIJA: Yasujirō Ozu
ULOGE:
Shin
Saburi (Mokichi Satake),
Michiyo Kogure (Taeko Satake),
Kôji
Tsuruta (Non-chan / Noboru Okada),
Chishû Ryû (Sadao
Hirayama),
Chikage Awashima (Aya Amamiya)
SCENARIJ:
Kôgo
Noda,
Yasujirô Ozu
FOTOGRAFIJA:
Yûharu
Atsuta
GLAZBA:
Ichirô
Saitô
MONTAŽA:
Yoshiyasu
Hamamura
SADRŽAJ:
Sredovječni Mokichi Satake šef je u jednoj inženjerskoj tvrtki u Tokiju, jednostavan čovjek s podjednako jednostavnim ukusom i svakodnevnim navikama, koji sve više primjećuje rastuće nezadovoljstvo pa i ogorčenost svoje supruge Taeko. Ona je pripadnica tokijskog visokog društva koja se u braku bez djece prema Mokicihiju počinje odnositi sa sve manje poštovanja, te na nagovor prijateljice Aye odluči mužu slagati da je kći njezina brata Setsuko bolesna, i s tri prijateljice otići na zabavu u lječilište. Postupno se udaljavajući od Mokichija, Taeko će ga zamalo i prevariti te se upustiti u preljubničku vezu. No naposljetku će ipak od toga odustati, te se suprugu vratiti s mnogo više poštovanja prema njegovoj jednostavnosti i pouzdanosti. A kad posjeti ostatak svoje obitelji u gradu Oisou, Taeko će doznati da je pred njezinom nećakinjom Setsuko stupanje u dogovoreni brak, protiv čega se djevojka otvoreno buni i bori.
Američki pisac i publicist Donald Richie, jedan od najboljih poznavatelja japanske kulture, umjetnosti i osobito filma, te autor monografije o Ozuu naslovljene His Life and Films, kameru u filmovima Yasujirâ Ozua nazvao je ´Leonardovim ogledalom istoka´, aludirajući na istovremenu jednostavnost i složenost te izmicanje simplificiranim analizama i površnim tumačenjima ostvarenja iznimnog filmaša kojeg je usporedio s glasovitim renesansnim slikarom. Filmovi možda ´najjapanskijeg´ od svih japanskih redatelja odraz su kulture i tradicije njegove zemlje, a riječ je o izrazito liričnim djelima polaganog ritma, s kamerama uvijek postavljenima vrlo nisko i uz rijetka pomicanja, fokusiranima na likove koje se uz poštovanje pušta da obavljaju svoje svakodnevne ritualizirane radnje uz naizgled neobvezne razgovore, kroz što se elaboriraju različiti motivi obiteljskih i društvenih odnosa. Drama Okus zelenog čaja s rižom nastala je u najkreativnijem i najpotentnijem razdoblju Ozuova stvaralaštva, a kroz priču o krizi u odnosu sredovječnih supružnika iz Tokija progovara o bračnom nezadovoljstvu i temi dogovorenih brakova. Autor je izvorni scenarij, napisan još 1939. godine pod naslovom On odlazi u Nanjing, s pričom o čovjeku koji biva poslan u vojnu službu, godinama mijenjao pod raznim utjecajima i pritiscima, među ostalim i vojnih cenzora koji su zahtijevali čak i to da se prema njihovu mišljenju za vojnika odveć jednostavno i nedovoljno ´dostojanstveno´ jelo ochazuke iz konačnog naslova zamijeni ´dostojanstvenijim´ sekihanom, jelom od crvenog graha i riže.
C/B, 116′
http://kinotuskanac.hr/movie/okus-zelenog-caja-s-rizom
