Ima već i par mjeseci od hakerskih napada na tri možda i najvažnije adrese današnje Evrope. Napadnute su, kao što je poznato, državne institucije u Berlinu, Zagrebu i portal „Radio Gornji Grad“ iz Zagreba koji važi kao jedan od posljednjih bastiona slobode u Evropi.
Mnogima je još uvijek u svježem sjećanju izjava Andreja Plenkovića, predsjednika hrvatske vlade koji se hrabro suprotstavio „hakerašima“, rekavši: „od Hrvatske nećete dobiti ni feninga“. Hakerski napadi su prema pisanju brojnih portala pripisani Rusima, mada se po mojoj skromnoj procjeni prepoznaje „rukopis“ prekookenske mafije.
Elem, vlasti u Zagrebu i Berlinu su nekako izašli na kraj sa ovim nasrtajima mafije, ali pomenuti „Radio Gornji Grad“ još uvijek nije. Marijan Grakalić, urednik ovog kultnog portala i dan-danas bije bitku da nekako sanira posljedice, ali bez uspjeha.
Zašto je hrvatski Asanž ostavljen na cjedilu?
Slobodni i neovisni mediji odjednom više nikom nisu važni?!
FANTOM SLOBODE: „ČUJEM ČUDOVIŠTE KAKO DIŠE“
„Čujem čudovište kako diše, čujem kako dah demokracije postaje sve slabiji. Sretna sam da ste svi vi ovdje, i da joj želite udahnuti novi život. Nadam se da nije prekasno“, napisala je nobelovka Efriede Jelinek u svom apelu koji je pročitan na protestnom skupu pred sto tisuća ljudi…
Julian Assange u svome poznatom tekstu „Zavjera kao oblik vlasti“, pored ostalog, zapisuje:„Kako bismo radikalno izmijenili djelovanje nekog režima, potrebno je dobro i hrabro promisliti jer smo se već mnogo puta uvjerili da režimi ne žele biti izmijenjeni. Moramo biti dalekovidniji od svojih prethodnika i pronaći tehnološke prednosti koje će nam omogućiti da djelujemo onako kako naši preci nisu mogli. Moramo spoznati ključne generativne strukture loše vlasti. Moramo razviti način mišljenja o vladajućim strukturama koji će biti dovoljno snažan da nas izvuče iz gliba konkurirarujećeg političkog moraliziranja. I što je najvažnije, moramo se koristiti tim uvidima kako bismo sebe i druge nadahnuli na plemenito i učinkovito djelovanje kojim ćemo strukture koje stvaraju lošu vlast zamijeniti boljima. Narušavajući volju za istinom, ljubavlju i samorealizacijom u narodu, autoritarni režimi stvaraju otpor. Jednom kad ih se razotkrije, zavjere koje potpomažu autoritarnoj vladi počinju daljnji otpor. Zbog toga uspješni autoritarni sustavi takve pokušaje prikrivaju sve dok otpor ne oslabi ili ga ne svlada gola moć.
Prije i poslije 11. rujna Maryland Procurement Office i druge organizacije unajmile su matematičare da analiziraju terorističke zavjere kao povezane gafove (da biste pratili ovaj članak nije vam potrebno znanje matematike). Mi razvijamo takvo shvaćanje terorističke organizacije i pretvaramo ga u skalpel za seciranje zavjera koje podržavaju autoritativne strukture moći. Koristit ćemo se povezanim gafovima kako bismo sposobnost prostornog mišljenja primijenili na političke odnose. Te je gafove veoma lako vizualizirati. Prvo zamislite par čavala („zavjerenika“) i nasumično ih zabijte na ploču. Zatim uzmite konop („komunikaciju“) i ovijte ga od čavla do čavla bez prekidanja. Konop koji povezuje čavle nazvat ćemo vezom. Uz pomoć neprekinutog konopa i čavala posrednika moguće je putovati do svakog čavla. Matematičari takav gaf nazivaju povezanim. Informacije teku od člana do člana zavjere. Iako su svi međusobno povezani, zavjerenici ne moraju vjerovati ostalim članovima, niti ih poznavati. Neki se nalaze na rubi zavjere, drugi komuniciraju s velikim brojem članova u njezinu središtu, dok neki možda samo poznaju samo dva člana, ali imaju ulogu poveznice između važnih odjela ili skupina zavjere. Ako svi članovi zavjere budu ubijeni, ili ako se sve veze između njih unište, tada zavjera više ne postoji. Budući da to obično zahtijeva više sredstava nego što nam stoji na raspolaganju, otvara se sljedeće pitanje: koji je najmanji broj veza koje se moraju prekinuti da bi se zavjera razbila u dvije skupine jednakog broja članova (prema načelu „podijeli pa vladaj“)? Odgovor ovisi o strukturi zavjere. Katkad alternativni putovi za protok informacija između zavjerenika uopće ne postoje, dok ih je drugi put mnogo. Riječ je o korisnoj i zanimljivoj osobini zavjera. Primjerice, ako ubijete člana koji ima ulogu poveznice, moguće je razbiti zavjeru.“
Tekst i foto: MARKO RAGUŽ (Sarajevo, jesen 2024.)
