Vredens dag, igrani, drama, Danska, 1943 REŽIJA: Carl Theodor Dreyer ULOGE:Thorkild Roose (velečani Absalon Pederssøn),Lisbeth Movin (Anne Pedersdotter,Absalonova druga supruga),Preben Lerdorff Rye (Martin,Absalonov sin),Sigrid Neiiendam (Merete,Absalonova majka) Anna Svierkier (Herlofs Marte),Albert Høeberg (biskup) SCENARIJ:Carl Theodor Dreyer,Poul Knudsen,Mogens Skot-Hansen (prema drami Hansa Wiers-Jenssena) FOTOGRAFIJA:Karl Andersson GLAZBA:Poul Schierbeck MONTAŽA:Anne Marie Petersen,Edith Schlüssel Sadržaj: […]
Skorašnji članci
Mark Lošonc – Slepilo i kapital [Karpos – Supplementa Allographica]
“Slepilo i kapital” je zbirka filozofskih studija Marka Lošonca napisana povodom 200-godišnjice Marksovog rođenja. Polazeći od nekoliko Marksovih navoda iz “Kapitala” u kojima se varira motiv slepila, Mark Lošonc razvija čitavu fenomenologiju gledanja pozivajući se na bogatu filozofsku tradiciju od mitološkog poimanja i Platona pa do Žan-Lika Mariona. Svetlost koja […]
Žena u društvu [Tema: Gogolj]
(Pismo ….oj) Vi mislite da ne možete da imate nikakav uticaj na društvo: ja suprotno mislim. Ženin uticaj može biti veoma veliki upravo sada, u današnjem redu odnosno neredu u društvu, u kome se na jednoj strani pojavljuje posustala građanska obrazovanost a na drugoj nekakva duševna apatija, moralna malaksalost koja […]
Antički mit, žene i jugoslovenski film???
Stavila sam tri znaka pitanja na početak ovoga teksta, jer je kombinacija na prvi pogled nemogućna. Ali zapravo nije: kulturni rafinman jugoslovenskih filmskih stvaralaca, njihovo osećanje za rod i privrženost novim ideološkim zahtevima odnosa medju rodovima posle II svetskoga rata ostali su zabeleženi u filmu. Ovde se neću baviti verovatno […]
Verovati
Verovati kao lice koga jepesma izjednačila sa gestomsa civilizacijomsa zvezdom. Verovati nadomak dubina koježele sve i pesme i zvezde inaš pogled. Verovati onako kako ogoljenosti imajunešto od pogleda,od iznenađenja iod zvezda. Verovati kaoisukana zvezda koja prednjačiu svojoj oceni života i smrti i civilizacije. Sanda Ristić Stojanović
Zajednički sto i postelja – Domicile conjugal [Velikani filma – Trifo]
Domicile conjugal, igrani, humorna romantična drama, Francuska, Italija, 1970 REŽIJA: François Truffaut ULOGE:Jean-Pierre Léaud (Antoine Doinel),Claude Jade (Christine Darbon Doinel),Hiroko Berghauer (Kyoko),Barbara Laage (Monique) SCENARIJ:François Truffaut,Claude de Givray,Bernard Revon FOTOGRAFIJA:Néstor Almendros GLAZBA:Antoine Duhamel MONTAŽA:Agnès Guillemot Sadržaj: Nakon što je zaprosio voljenu Christine, 26-godišnji Antoine Doinel napokon je uplovio u bračnu luku, […]
Erazmo Roterdamski – Pohvala ludosti [Reč i misao – 208]
Nemilosrdni kritičar svakog oblika pritvornosti i netolerantnosti, protivnik srednjovekovne crkve i sholastike, Erazmo Roterdamski je prožet religioznošću koja teži da se vrati izvornoj čistoti jevanđeoske poruke, čega je posledica i njegova ideološka i društvena satira Pohvala ludosti (Morias Encomion), kao istinsko pesničko svedočanstvo čovečnosti u doba kada su najviše stradale […]
Rječnik popularnih besmislica (19) – Pratiti Foucalta, Pretpostavka, Prihvaćanje, Prilagođavanje
Engleski filozofi tradicionalno su neskloni kontinentalnim filozofskim “muljažama”. U satiričnom Rječniku popularnih besmislica muško-ženski filozofski par pokušava ismijati neke od najpoznatijih postmodernističkih zamisli i osoba Pratiti Foucaulta Popularne fraze u rečenicama koje počinju: “Ako pratimo Foucaulta, razumijemo moć kao… itd.”. Korisne kratice koje pokazuju vrlo utaban put kojim će pisac […]
Performativnost, autobiografska praksa, otpor [Tema: Autobiografija]
Performativnost se mora razumeti ne kaopojedinačan ili hotimičan „čin“ već kaoreiterativna i citatska praksa kojom diskursproizvodi dejstva koja imenuje. Džudit Batler, Tela koja nešto znače Autobiografija i performativnost Svakoga dana, na različitim mestima, kao odgovor na raznovrsne prilike, pred jasno određenom publikom (čak i ako je u pitanju jedan čovek), […]
Ludvig Hol – Beleške ili O pomirenju bez žurbe
VII VARIA …Suviše često pišemo ono što bi mogli pisati svi, a propuštamo ono što bismo samo mi bili u stanju da kažemo i što bi nas ovekovečilo. Lihtenberg 1 Prilikom nekog od svojih propusta, govorio je: neka se uknjiži na račun ljubavi. Ali ljubav je rekla (čovek postane sumnjičav […]

