Otkako je stupio na vlast 336. g. pr.Kr., pa sve do svoje smrti 323. g. pr.Kr., Aleksandar Veliki je u silovitom pohodu osvojio golem prostor od Sredozemlja do doline Inda. Time je otvoren put širenju helenističkih kulturnih utjecaja, ali i međusobnom miješanju različitih kultura. Aleksandrova ideja vodilja bila je velika, jedinstvena država.
No, taj se san ugasio 301. g. pr.Kr. kada je carstvo razdijeljeno između triju dinastija: Antigonida (Makedonija), Lagida (Egipat) i Seleukida (Azija). Na sjeveroistoku Seleukidskog kraljevstva, krajnjoj granici sada razdijeljenog Aleksandrova carstva nalazila se provincija Baktrija (danas granično područje između Afganistana i Uzbekistana), koja je zbog svog povoljnog položaja postala moćna provincija tijekom III. st. pr.Kr. Njen satrap Diodot I. proglašava neovisnost 255. g. pr.Kr. i ustanovljuje Grčko-baktrijsko kraljevstvo.
Kada oko 200. g. pr.Kr. na vlast dolazi znameniti Demetrije I., on proširuje granice prema Indiji – gdje je pak moć indijske dinastije Maurija bila u nezaustavljivom propadanju nakon smrti kralja Ašoke – i ustanovljuje Grčko-indijsko kraljevstvo. Njegov najpoznatiji vladar bio je Menandar I. Soter, u indijskim izvorima poznat kao Milinda.
Već sam naziv Grčko-indijskog kraljevstva govori o prožimanju grčke i indijske tradicije; grčki će se utjecaj ponajviše odraziti u ranoj budističkoj umjetnosti koja po prvi put prikazuje Buddhu u ljudskom obliku, a indijski kroz širenje budizma. Prema starim budističkim zapisima, čini se da je Buddhino učenje kod Grka naišlo na plodno tlo, a o tome svjedoči i par Ašokinih napisa na kamenim stupovima pronađenim u Kandaharu (današnji Afganistan). Stup iz Kandahara ispisan je na grčkom i aramejskom jeziku, službenom jeziku ahemenidske dinastije, i govori o usvajanju “pobožnosti” (koristeći za dharmu grčki termin eusebeia) među Grcima:
“Deset godina (vladavine) navršilo se kako je kralj Piodasses (Ašoka) obznanio ljudima (učenje) pobožnosti (eusebeia); i od tog trenutka on je učinio ljude još pobožnijima, i sve širom svijeta napreduje.”
Iako Milindino vrijeme (vladao je od 165. ili 155. do 130. g. pr.Kr.) pada nekih sto godina nakon vladavine mudrog Ašoke, kada budizam u Indiji nakon bujnog procvata kreće silaznom putanjom, u Grčko-indijskom kraljevstvu budistički je utjecaj bio snažno prisutan. Buddhino je učenje kod kralja Milinde, odraslog u grčkoj kulturnoj tradiciji, izazivalo čitavo mnoštvo nedoumica, bilo mu je neobično, često neshvatljivo, pa mu je istodobno predstavljalo pravi intelektualni izazov. Legende govore da je kralj Milinda bio vrlo učen, bistar, rječit, iskusan i vrlo vješt u raspravama. Budistički izvori navode da je budističke redovnike neprestano salijetao raznim pitanjima i argumentima, ali da nikad nije bio zadovoljan danim odgovorima. Redovnici su konačno doskočili problemu kada su odlučili zamoliti učenog Nagasenu da odgovori na pitanja kralja Milinde.
Dogovoren je susret između kralja Milinde, njegove pratnje od pet stotina Grka, i Nagasene u društvu osamdeset tisuća redovnika. Tako je nastao dijalog između kralja i budističkog mudraca.
Kroz tijek dijaloga jasno su vidljive osobnosti obojice. Iako Milindu jako zanima budizam, vrlo je podozriv i za sve traži racionalno objašnjenje i čvrste dokaze. Nagasena je iskusan i mudar redovnik, široko obrazovan, k tome miran i dostojanstven, ali i domišljat. Vrlo je vješt govornik koji prikladnim riječima brzo i s lakoćom daje odgovore. Nakon duge rasprave, kralj Milinda u potpunosti prihvaća Buddhino učenje.
Na samom prijelazu iz stare u novu eru nastalo je djelo Pitanja kralja Milinde ili Milindapanha, što znači da nije riječ o doslovnom zapisu, već je to književno djelo, a neki ga autoriteti smatraju najboljom knjigom te vrste. Milindapanha je uz Tipitaku najproučavaniji teravadski tekst.
Slijedi nekoliko izvadaka iz Pitanja kralja Milinde.
Ragovor mudraca i razgovor kraljeva
Kralj je rekao:
– Prečasni gospodine, hoćete li razgovarati sa mnom?
– Ako Vaše Veličanstvo želi razgovarati kao učen čovjek (pandit), razgovarat ću s Vama, ali ako želi razgovarati kao kralj, neću razgovarati s Vama.
– A kako razgovaraju učeni ljudi?
– Kada raspravljaju učeni, Veličanstvo, tada oni iznose svoja mišljenja i razlažu ih, a kad se pokaže da je jedan ili drugi u krivu, on priznaje svoju zabludu; potom se spoznaju razlike u stajalištima i pritom nema ljutnje. Tako razgovaraju mudraci, Veličanstvo.
– A kako razgovaraju kraljevi, prečasni Nagasena?
– Kada kralj, Veličanstvo, raspravlja o nekoj temi i iznese određeno gledište, onaj tko se ne slaže s njim može biti kažnjen. Tako razgovaraju kraljevi, Veličanstvo.
– Razumijem. S vama ću razgovarati jezikom učenih, prečasni, a ne jezikom kraljeva. Neka se prečasni ne suzdržava – kako razgovara s redovnicima, novacima, svjetovnjacima i samostanskim slugama, tako neka bez suzdržavanja i straha razgovara i sa mnom.
– Dobro, Veličanstvo! – rekao je Nagasena sa zahvalnošću.
Kralj je rekao:
– Nagasena, upitat ću Vas.
– Pitajte, Veličanstvo.
– Upitao sam Vas, prečasni.
– Odgovorio sam Vam, Veličanstvo.
– Što ste odgovorili, prečasni?
– Što ste upitali, Veličanstvo?
Pitanje o vrlinama
Kralj reče:
– Prečasni Nagasena, što ste mislili kada ste maloprije rekli: “… i zbog svih sposobnosti (indriya)?” Koje su to sposobnosti?
– Veličanstvo, to su: vrlina (sila), vjera (saddha), ustrajnost (viriya), budnost (sati) i sabranost (samadhi).
– Što je svojstveno vrlini, prečasni?
– Vrlina je temelj svih sposobnosti, Veličanstvo. Ona je temelj sedam uvjeta arhatstva: samokontrole, istraživanja Dhamme, ustrajnosti, radosti, spokoja, meditacije i ravnodušnosti; temelj je Puta, četiriju vrsta ispravnog napora, četiriju izvanrednih moći, četiriju stupnjeva ekstaze, osam oblika duhovne emancipacije, četiriju načina samo-koncentracije i osam stanja kontemplacije. Za svaku od njih i za sve njih zajedno temelj je vrlina. Onome koji gradi na tom temelju, o kralju, ta se dobra neće smanjiti.
– Objasnite mi primjerom.
– Kao što sve biljke i životinje koje žive na zemlji imaju zemlju kao temelj i oslonac i na njoj rastu, razvijaju se i zriju, isto tako onaj koji je predan ima vrlinu kao temelj i oslonac i uz pomoć vrlina razvija pet sposobnosti: vjeru, ustrajnost, budnost, sabranost i mudrost.
– Recite mi još jedan primjer.
– Kao što se akrobat koji želi pokazati svoje umijeće najprije pobrine da se prekopa zemlja, ukloni svo kamenje i komadići keramike, izravna je, i tek onda na mekoj podlozi pokaže svoju vještinu, tako i onaj koji je predan najprije razvije vrline koje su njemu temelj i oslonac, i s pomoću vrline zatim razvija pet sposobnosti: vjeru, ustrajnost, budnost, sabranost i mudrost. Jer Blagoslovljeni je također rekao: onaj koji je za sobom ostavio svjetovni život, razvija u sebi pet moralnih snaga, pomoću vrline i na temelju vrline….
Mudar čovjek, koji ima vrline kao temelj,
Može razvijati sabranost i mudrost;
samo redovnik koji je pametan i ustrajan,
može taj čvor odriješiti.
To je temelj, kao što je zemlja za živa bića temelj,
to je izvor rasta i korisnog razvoja,
to je početak učenja što ga uče Pobjednici,
vrline su stvarno najveći izvor sreće.
– Mudro rečeno, prečasni Nagasena!
Vjera (saddha) umiruje i potiče
Kralj je upitao:
– Prečasni Nagasena, što je svojstveno vjeri?
– Veličanstvo, vjeri je svojstveno da čovjeka umiruje i potiče.
– Kako to vjera čovjeka umiruje, prečasni?
– Kad postoji vjera, Veličanstvo, nestaju sve mentalne smetnje, a misli, kad su bez smetnji, postaju jasne, čiste i mirne. Na taj način, Veličanstvo, vjera čovjeka umiruje. Kada u srcu postoji vjera, Veličanstvo, ona svladava pet smetnji – požudu, zlonamjernost, umnu lijenost, duševni ponos i sumnju – a srce, oslobođeno ovih smetnji, postaje čisto, spokojno, nepomućeno.
– A kako to vjera potiče čovjeka, prečasni?
– Kada kod drugih vidi da su im misli slobodne, to čovjeka potiče da i on dosegne postignuća svetoga života. Ustrajno meditira kako bi dosegao ono što još nije dosegao, spoznao ono što još nije spoznao, i iskusio ono što još nije iskusio. I upravo zato, Veličanstvo, vjera ima svojstvo da potiče čovjeka.
– Objasnite mi na primjeru.
– Veličanstvo, zamislite oluju nad gorskim vrhuncima i kako
pada jak pljusak. Voda koja pada na vrhunce i teče niz strmine,
najprije napuni sve jame, pukotine i jarke na padinama, zatim se
slijeva u riječno korito i puni ga do te mjere da preplavi obale. Na
obalu dolazi mnoštvo ljudi koji bi htjeli prijeći preko rijeke,
međutim ne poznajući širinu i dubinu vode zbog poplave, čekaju
prestrašeni i neodlučni. Kada do obale dođe čovjek koji dobro
poznaje svoje snage, on čvrsto veže pojas i prelazi na drugu obalu.
Kada ljudi spaze da je on sigurno došao na drugu obalu, i sami će
pokušati učiniti isto. Na isti način, Veličanstvo, onaj koji je
za sobom ostavio svjetovan život, vjerom teži doskočiti do viših
stvari.
Jer, Blagoslovljeni je rekao u Samyutta Nikayi:
Tko vjeruje, prelazi rijeku,
s pažnjom prelazi se ocean,
ustrajnošću pobjeđuje se bol,
mudrošću se oslobađa od grešaka.
– Mudro rečeno, prečasni Nagasena!
Ustrajnost čuva sposobnosti
Kralj je upitao:
– Što je svojstveno ustrajnosti, prečasni?
– Za ustrajnost je značajno da čuva i utvrđuje sposobnosti, Veličanstvo. Niti jedna od sposobnosti koje ustrajno razvijamo ne nestaje i ne gubi se.
– Objasnite mi na primjeru.
– Kao što čovjek drvenim gredama podupire kuću da se ne sruši, tako ustrajnost čuva i utvrđuje sposobnosti da ne propadnu i nestanu. Tako ni jedna od sposobnosti koje ustrajno razvijamo ne nestaje i ne gubi se.
– Mudro rečeno, prečasni Nagasena!
Budnosti ništa ne promiče
Kralj je upitao:
– Prečasni Nagasena, što je svojstveno budnosti?
– Kada postoji budnost, Veličanstvo, onome tko je predan ništa ne promiče, točno razlučuje korisna od beskorisnih mentalnih stanja, pravilna od nepravilnih, niska od plemenitih, tamna od svijetlih, te potpuna od nepotpunih. … Na taj način, Veličanstvo, za budnost je svojstveno da joj ništa ne promiče.
– Mudro rečeno, prečasni Nagasena!
Sabranost je najvažnija
Kralj je rekao:
– A što je svojstveno sabranosti, prečasni Nagasena?
– Sabranost je najvažnija sposobnost, Veličanstvo. Ona vodi i usmjerava sve druge sposobnosti. Sve sposobnosti teže sabranosti, usmjerene su sabranosti, streme sabranosti.
– Objasnite mi primjerom.
– Kao što se sve krovne grede uzdižu prema vrhu krova, priklanjaju mu se i spajaju na sljemenu koje je najviše, tako i sve sposobnosti, Veličanstvo, teže sabranosti i oslanjaju se na sabranost.
– Recite mi još jedan primjer.
– Kao što kralj koji sa svoja četiri roda vojske kreće na bojno polje, zapovijeda, vodi i usmjerava svoje slonove, konjicu, bojna kola i vojnike, tako sabranost vodi i usmjerava sve sposobnosti. Gospodin je također rekao: – Redovnici, razvijajte sabranost! Jer, tko je sabran, poznaje stvari kakve jesu.
– Mudro rečeno, prečasni Nagasena!
Mudrost rasvjetljava
Kralj je upitao:
– A što je svojstveno mudrosti, prečasni Nagasena?
– Već sam ranije rekao, Veličanstvo, da je mudrosti svojstveno da otklanja pogreške, a osim toga, mudrosti je svojstveno da rasvjetljuje.
– Ali, kako je mudrosti svojstveno da rasvjetljuje, prečasni?
– Kada postoji mudrost, Veličanstvo, nestaje sva tama neznanja, pojavljuje se svjetlo jasnog razumijevanja i svjetlo mudrosti rasvjetljuje plemenite istine koje onaj koji je predan može jasno razaznati. Tada onaj koji je predan pravilno razumije prolaznost, neugodnost i bezosobnost pojavnog svijeta.
– Objasnite mi primjerom.
– Zamislite čovjeka koji sa svjetiljkom u ruci ulazi u tamnu kuću. Kada postavi svjetiljku usred kuće, nestaje sva tama, pojavljuje se svjetlo koje rasvjetljava sve predmete u kući i čovjek ih može jasno razaznati. Upravo to, Veličanstvo, događa se kada se pojavi mudrost koja uklanja svu tamu neznanja – pojavljuje se svjetlo jasnog razumijevanja, svjetlo mudrosti rasvjetljuje plemenite istine, a onaj koji je predan može jasno razaznati. I tada onaj koji je predan pravilno razumije prolaznost, neugodnost i bezosobnost pojavnog svijeta. Zato je, Veličanstvo, za mudrost svojstveno da rasvjetljuje.
– Mudro rečeno, prečasni Nagasena!
Zajednički cilj
Kralj je upitao:
– Prečasni Nagasena, te sposobnosti su vrlo različite. Imaju li one nekakav zajednički cilj?
– Da, Veličanstvo, te sposobnosti imaju zajednički cilj, iako su različite – sve one otklanjaju pogreške.
– Objasnite mi na primjeru.
– Kao što raznorodna vojska, sastavljena od slonova, konjice, bojnih kola i vojnika, postigne zajednički cilj tako da na bojnom polju pobijedi neprijatelja – i sve te različite sposobnosti postižu zajednički cilj tako što otklanjaju pogreške.
– Mudro rečeno, prečasni Nagasena!
Autor: Nives Lozar
