Potraga za mudrošću i dobrim životom prisutna je kroz čitavu povijest čovječanstva. Među mnogobrojnim skupinama i pojedincima koji su pokušali prenijeti prirodnu filozofiju življenja, stoici se posebno ističu svojom postojanošću i ustrajnošću kao filozofska škola te svojim utjecajem na povijest čovječanstva.

Svi želimo živjeti dobar život, no mnogi od nas lako prihvaćaju već gotove odgovore koje pruža društvo, obrazovni sustav i mediji, dok su stoici vjerovali da pravi odgovor na pitanje dobrog života treba prosijati kroz sito vlastitog razuma koji ne bi trebalo miješati s intelektom.

Stoicizam se razvio u vremenu u kojem su ljudi izgubili poveznicu s metafizičkim vrijednostima i mudrošću drevnih naroda. Danas, ponukani gubljenjem moralnih tradicija naših kultura, također tražimo odgovor na pitanje kako živjeti ispravno u ovom kaotičnom svijetu. Pragmatična stoička učenja dolaze iz vremena koje uvelike sliči današnjem, stoga su probudila zanimanje među suvremenim tragačima za mudrošću.

Od Zenona, eklektičnog filozofa koji je podučavao u atenskoj stoi, do Marka Aurelija, velikog cara-filozofa koji je svoje misli ostavio budućim naraštajima, ovo je priča o stoicima i njihovim učenjima.

Stoicizam i društvena odgovornost

Jasno je da čovječanstvo danas prolazi kroz razdoblje krize. Posljedice krize vidljive su, između ostalog, na prirodnoj, ekonomskoj, političkoj i kulturnoj razini. U svojoj suštini, kriza nije ni ekološka ni ekonomska, već je moralna. Svi ti različiti segmenti odražavaju isti skriveni uzrok. Ova kriza počinje u srcu čovjeka i tamo će i završiti.

Zapitajmo se zašto imamo ekološke i ekonomske probleme. Zašto imamo sukobe i ratove? Koliko dugo će se nastaviti ratovi protiv droga, siromaštva i gladi dok ne shvatimo da pristupamo problemu na krivi način?

Neki govore da je to bogomdana stvarnost. Međutim ono što mogu reći, Bog nikome ne govori što da radi. Svi ti sukobi i ratovi su rezultat pohlepe, apatije, čak i lijenosti koje se nalaze u ljudskoj psihi. Tako da to nije božanska intervencija, već su to samo naše ljudske pogreške i slabosti.

Ako nam se ne sviđa sadržaj televizijskog programa, ne zovemo mehaničara da nam popravi televizor. Ako je televizijski program loš, ono što želimo promijeniti je sadržaj, a ne televizor. Međutim, na društvenoj razini, to se obično događa. Umjesto da ispravimo uzrok, uvodimo reforme ovog ili onog programa, donosimo ili ukidamo propise, mijenjamo upravitelje.

U sferi čovjeka, sadržaj se nalazi u unutarnjem ­svijetu – u psihološkoj, etičkoj i duhovnoj sferi. Dok je duhovna sfera izvan našeg dometa, na način da na nju ne možemo utjecati, moramo raditi u etičkoj sferi koja je odraz duhovnog u našim svakodnevnim aktivnostima.

Stoici su pružali otpor tiraniji i korupciji još od najranijih dana Rimskog Carstva, ali taj otpor nije bio protiv tiranina osobno, već je to bio unutarnji otpor protiv onoga koji postupa neetično ili zanemaruje vlastitu dužnost.

Epiktet piše: Kada je Vespazijan poslao po Helvidija Priska i zapovjedio mu da ne uđe u Senat, on mu je odgovorio: ‘U tvojoj je moći da mi ne dozvoliš da budem član Senata, ali dok ja to jesam, ja moram ući.’ ‘Pa, uđi onda,’ reče car, ‘ali ne govori ništa.’ ‘Nemoj tražiti moje mišljenje, i ja ću biti tiho.’ ‘Ali ja moram tražiti tvoje mišljenje.’ ‘A ja moram reći što mislim da je ispravno.’ ‘Ali ako to učiniš, usmrtit ću te.’ ‘Kad sam ti rekao da sam besmrtan? Učinit ćeš svoj dio, a ja ću učiniti svoj: tvoj dio je da me usmrtiš; moj je da umrem, ali ne u strahu: tvoj je dio da me pošalješ u progonstvo; moj da odem bez tugovanja.’ (Rasprave, 1.2.19-21)

Ovo je prekrasan primjer neosobnog stoičkog otpora. Ne možemo kontrolirati tuđe postupke, osobito moćnika, ali sa sigurnošću možemo kontrolirati naše vlastite i donositi odluke uzimajući u obzir posljedice koje one mogu imati.

To je vrlo relevantno u današnjem političkom ozračju, koje se uglavnom vrti oko osobnosti političara, a ne njihovih ideja. Napad na nečiju osobnost nije samo nedostojanstven, nego je i beskoristan. Umjesto toga, stoici nude mnogo razumniji oblik otpora, temeljen na vlastitoj inicijativi i djelovanju – u svojoj sferi utjecaja izabirem poduzimati odgovorne i svjesne postupke i ne idem protiv svoje savjesti.

Ne možemo kontrolirati pohlepu korporacija, ali možemo kontrolirati vlastitu pohlepu, našu neprekidnu želju za više nego što nam je potrebno. Trgovci zmijskim uljem mogu uspjeti jedino ako imaju vjernu klijentelu koja želi pronaći čarobne i jednostavne lijekove za svoje bolesti. Uvijek će postojati neuki grabežljivci koji ne mogu vidjeti veće posljedice vlastitih postupaka, ali njihov uspjeh ili neuspjeh ovisi o tome hoćemo li mi biti neuki plijen.

Promjena ne može započeti izvana, ona mora započeti unutar svakog od nas. Razlog tome je to što nemamo kontrolu nad vanjskim okolnostima, već samo nad samim sobom. Kada govorimo o stoicima, lako se fokusirati na emocionalnu i mentalnu kontrolu, na dužnost, na pronalazak rješenja za životna iskušenja, ali ne smijemo zaboraviti da su stoici bili dobri ljudi, ili da su tome težili. To je nešto što ne treba previše analizirati. Marko Aurelije je napisao: “Nemoj previše raspravljati o tome kakav treba biti dobar čovjek, budi takav.”

Ova etičko-moralna os ne može biti prenaglašena. Stoicizam je racionalna i praktična metoda koju možemo primijeniti za poboljšanje samog sebe na svim životnim poljima. Međutim, suvremeni pisci taj aspekt stoicizma, središnju ideju dobrote, ponekad podcjenjuju. Zašto? Zato što stoici nisu težili samo osobnoj sreći i uspjehu. Riječ uspjeh se zapravo ne pojavljuje niti jednom u zapisima Marka Aurelija.

Važno je ispuniti vlastite dužnosti na najbolji mogući način i biti dobar čovjek. Nastojati dosegnuti uzvišene ideale penjući se, a ne spuštajući ih. Epiktet nam kaže da nikada ne smijemo propustiti priliku pomoći prijatelju u nevolji. Ne dopustimo da nas misli našeg nižeg uma, stalnog kalkulatora dobitka, priječe da budemo spremni pomoći.

“Koje su moje dužnosti?” bilo je pitanje koje je sebi postavljao svaki stoik, pitanje koje svatko od nas treba postaviti samome sebi. Prema stoicima, svi imamo dužnosti u životu, netko veće, netko manje, ali svatko od nas mora se pobrinuti da ostvari vlastite dužnosti na najbolji mogući način, bilo kao građanin, obiteljski čovjek, prijatelj, učitelj ili vladar.

Stoicizam je filozofija sudjelovanja, odgovornosti i predanosti – riječi koje mogu prestrašiti, dok ne shvatimo da su one sinonim za svrhu i osjećaj smisla. Unutar nas samih, svi želimo biti dio nečega što je veće od nas i što daje smisao našem postojanju.

Ideali stoicizma ne pripadaju stoicima. Oni snažno odjekuju među japanskim samurajima, kao i autohtonim ratničkim plemenima Sjeverne Amerike poput plemena Lakota i Apaša. Oni karakteriziraju način života koji se pojavljuje i ponovno rađa s ciklusima povijesti u različitim kulturama i mjestima. To je aspekt ljudskog iskustva, to je način života unutarnjeg ratnika.

Autor: Gilad Sommer
S engleskog prevela: Laura Tenodi

https://nova-akropola.com/filozofija-i-psihologija/filozofija/prije-svega-budi-dobar/