Der Busenfreund, dokumentarni, Austrija, Njemačka, 1997
REŽIJA: Ulrich Seidl
SCENARIJ:
Ulrich
Seidl
FOTOGRAFIJA:
Enzo
Brandner
MONTAŽA:
Walter
Andreas Christen
Sadržaj:
Sredovječni René Rupnik nekadašnji je profesor matematike, pedesetogodišnjak koji još uvijek živi s majkom u napuštenoj stambenoj zgradi. René je okružen hrpom papira, novina i smeća koje je prikupio tijekom godina. Najveći fetiš su mu ženske grudi, koje za njega na neki način simboliziraju majku zemlju, a u svom izmaštanom svijetu živi sa Sentom Berger, slavnom austrijskom glumicom kojoj se divi već dugi niz godina. On toliko čezne za glumicom da je tko zna koliko puta pogledao sve njezine filmove, a skupio je i gomilu njezinih fotografija. U stvarnom životu, međutim, vidio ju je samo u kazalištu, u predstavi koju je pogledao nekih 50 puta. S druge strane, René s vlastitom majkom nikad nije imao osobito blizak odnos, a nju njegova manija skupljanja svega i svačega dovodi do očaja. Dok stoji uz školsku ploču i objašnjava matematičke pojmove sinus i kosinus, pri čemu mu je sinus osobito drag jer je na latinskom riječ za grudi, René pjeva hvalospjeve ženskim oblinama, a posebno onima Sente Berger.
Realiziran 1997. godine kao televizijski projekt, dokumentarni film idejnog autora i redatelja Ulricha Seidla nudi pogled u svakodnevni život i intimni svijet neobičnog protagonista. Renéa Rupnika redatelj je upoznao godinu ranije, tijekom rada na filmu Slike s izložbe u kojem je Rupnik na pomaknut način komentirao neka slikarska djela, i toliko ga je zaintrigirao da ga je odlučio iskoristiti u još nekoliko svojih projekata. Najprije ovom, u kojem Rupnik kroz duge monologe objašnjava svoje želje i opsesije, a potom i u igranoj doku-drami Raj: Vjera, u kojoj je on nastupio pod vlastitim imenom. U ovom filmu Seidl protagonistove neosporno zanimljive, a ponekad i duhovito pomaknute monologe vješto kolažira sa scenama iz njegova svakodnevnog života, a taj život baš i nije veseo jer je Rupnik osamljenik koji izlaz iz turobne egzistencije traži u paralelnom svijetu svojih fantazija. U tom smislu je i ovaj film prepoznatljivo Seidlovo autorsko ostvarenje, u kojem se on bavi jednom od svojih omiljenih tema, tamnim naličjem privatnih života Austrijanaca, a posredno i austrijskog društva u cjelini. On tematizira ono i u doslovnom i u metaforičkom smislu „podrumsko“, odnosno dijelom na pojedinačnim razinama, a dominantno na široj društvenoj razini skriveno, podsvjesno i potisnuo.