V Poglavlje
Kako se primicala zima, Mollie je postajala sve neugodnija. Svako je jutro kasnila na posao opravdavajući se da je zaspala, i usprkos odličnom apetitu tužila se na nekakve tajnovite bolove. Bježala je od posla izgovarajući se na sve moguće načine i odlazila na pojilište gdje bi se zadržavala, luckasto promatrajući svoju sliku u vodi. Ali kružile su glasine da se radi o nečem ozbiljnijem. Jednog dana, dok je Mollie radosno šetala dvorištem, žvaćući sijeno i mašući veselo repom, priđe joj Clover.
“Mollie”, reče, “moram te pitati nešto vrlo ozbiljno. Jutros sam te vidjela kako gledaš preko živice koja dijeli Životinjsku farmu od Foksvuda. Jedan nadničar gospodina Pilkingtona stajao je s druge strane živice. Doduše, ja sam stajala na priličnoj udaljenosti, ali sam gotovo sigurna da sam vidjela da ti je nešto govorio, a ti si mu dopustila da te miluje. Što to znači, Mollie?”
“Nije! Nisam bila! To nije istina!” zaplaka Mollie, te se poče propinjati i kopkati tlo.
“Mollie! Pogledaj mi u lice. Možeš li mi dati časnu riječ da te taj čovjek nije mazio?”
“To nije istina!” ponovi Mollie, ali nije mogla pogledati Clover u lice, i slijedećeg časa podbrusivši kopita odgalopira u polje.
Jedna misao prostruji Cloverinim mozgom. Ne govoreći ništa drugima, ode do Molliene staje i kopitom razgrnu slamu. Ispod slame bila je skrivena omanja gomila šećera u kocki i nekoliko smotuljaka vrpci različitih boja.
Tri dana kasnije Mollie je nestala. Nekoliko tjedana nije se znalo gdje se nalazi, a onda su golubovi donijeli vijest da su je vidjeli na drugom kraju Vilingdona. Bila je upregnuta u otmjenu crveno-crnu dvokolicu koja je stajala ispred krčme. Jedan debeljko crvena lica, u kariranim jahaćim hlačama i dokoljenicama, koji je izgledao kao krčmar, gladio ju je po njušci i hranio šećerom. Bila je istimarena i u grivu su joj bile upletene grimizne vrpce. Prema onome što su rekli golubovi, izgledala je zadovoljna. Nijedna životinja više nikada nije spomenula Mollie.
Nastupio je siječanj, oštar i hladan. Zemlja je otvrdnula poput željeza i nije se moglo raditi u polju. U velikoj suši održavali su se brojni sastanci, a svinje su planirale posao za slijedeće godišnje doba. Prihvaćeno je da će svinje, koje su očito bile pametnije od ostalih životinja, odlučivati o svim pitanjima na Farmi, iako će njihove odluke glasanjem morati odobriti većina. Taj bi dogovor dobro funkcionirao da nije bilo neslaganja između Snowballa i Napoleona. Njih se dvojica nisu slagala ni u kojem pitanju i uživala su da jedan drugome proturječe. Ako bi jedan predložio da se više površina zasije ječmom, drugi bi tražio da to svakako bude zob, a ako je jedan tvrdio da je to i to polje najbolje za kupus, drugi bi uvjeravao da je to polje neplodno i da tu može uspijevati samo korov. Svaki je imao svoje sljedbenike, a neki put su rasprave bile žestoke. Na sjednicama Snowball bi često briljantnim govorima pridobio većinu, ali Napoleon je bio bolji u korteširanju u pauzama. Posebno je imao uspjeha među ovcama. Od njega su ovce naučile da i u sezoni i izvan nje bleje “Četiri noge dobre, dvije noge loše”, i često su time prekidale sjednicu. Primijetilo se da su vrlo često sa “Četiri noge dobre, dvije noge loše” upadale u ključnim trenucima Snowballovih govora.
Snowball je bio pažljivo proučio neke stare brojeve Farmera i uzgajivača stoke što ih je našao u kući i planirao je mnoge novine i poboljšanja. Učeno je govorio o navodnjavanju polja, silosima, troski, a izradio je i složenu shemu kako da sve životinje svoj izmet izbacuju izravno u polje, svakog dana na drugo mjesto, i tako uštede posao oko prijevoza. Napoleon nije iznosio svoje planove, ali je mirno govorio kako Snowballovi planovi ne vode nikuda, i činilo se po svemu kao da čeka svoju priliku. Ali od svih njihovih raspri nijedna nije bila tako žestoka kao ona oko vjetrenjače.
Na velikom pašnjaku, nedaleko od gospodarskih zgrada, nalazio se mali brežuljak koji je bio najviša tačka na Farmi. Pošto je ispitao zemljište, Snowball je tvrdio da je to pravo mjesto za vjetrenjaču koja bi mogla pokretati dinamo i opskrbljivati Farmu električnom energijom.
Tako bi se osvjetljivale, a zimi i grijale staje. Električna energija koristila bi se i za cirkularnu pilu, kosilicu, strojeve za rezanje repe i preradu mlijeka. Životinje koje nikada prije nisu čule nešto slično (jer je farma bila staromodna i imala samo najprimitivnije oruđe), slušale su zapanjeno kad je Snowball dočaravao slike fantastičnih strojeva koji će obavljati njihov posao, dok će one u miru pasti ili čitanjem i razgovorom unapredivati svoj duh.
U nekoliko tjedana Snowball je završio planove za vjetrenjaču. Tehnička rješenja potjecala su uglavnom iz tri knjige, koje su nekad pripadale gospodinu Jonesu. Tisuću korisnih stvari koje možete napraviti u kući, Sagradi sam i Sve o elektricitetu za početnike. Za izrađivanje planova Snowball je koristio staju koja je nekada služila kao inkubator i imala gladak drveni pod pogodan za crtanje. Knjige je držao otvorene pomoću kamenčića, papcima je stegnuo komadić krede i uzbudeno pocikujući brzo se kretao amo-tamo, vukući liniju za linijom.
Postupno su planovi prerasli u složen splet poluga i zupčanika koji je prekrivao preko pola poda; druge životinje nisu ništa od toga razumjele, ali su crteži na njih ostavili dubok dojam. Barem jednom dnevno sve su, dolazile da pogledaju Snowballove crtarije. Dolazile su čak i kokoši i patke, pazeći da ne razgaze oznake kredom. Samo se Napoleon držao po strani. Od samog početka bio je protiv vjetrenjače. Iznenada se pojavi da pogleda planove. Ozbiljno je šetao u krug pažljivo gledajući svaki detalj; zagroktao bi jedanput, dvaput, a onda odmjeravao iskosa; potom je neočekivano digao nogu, pomokrio se na planove i bez riječi izašao.
Vjetrenjača je napravila dubok razdor na Farmi. Snowball nije poricao da će izgradnja biti vrlo težak posao. Morat će se razbijati stijene i potom kamen ugrađivati u zidove, a bit će potrebno napraviti krila za vjetrenjaču, nabaviti dinamo i kablove. Snowball nije rekao kako će to nabaviti, ali je tvrdio da se sve to može riješiti za godinu dana. A kada sve bude gotovo, reče, toliko će se uštedjeti na radnom vremenu da će trebati raditi svega tri dana tjedno.
Napoleon je, s druge strane, dokazivao da je u ovom trenutku najpotrebnije povećati proizvodnju hrane, jer će, ukoliko budu trošili vrijeme na vjetrenjaču, svi pomrijeti od gladi. Životinje su se podijelile u dvije stranke s parolama “Glasaj za Snowballa i trodnevni radni tjedan” i “Glasaj za Napoleona i pune jasle”. Benjamin je bio jedina životinja koja se nije pridružila nijednoj stranci. Nije vjerovao da će biti više hrane ni da će vjetrenjača skratiti radno vrijeme. S vjetrenjačom ili bez nje, rekao je, život će teći dalje kao i do sada — znači, loše.
Pored razmirica oko vjetrenjače, nametnulo se pitanje obrane farme. Bilo je potpuno jasno da usprkos porazu u Bitki kod staje za krave, ljudi mogu još odlučnije pokušati da zauzmu farmu i vrate gospodina Jonesa. Sada su za to imali razlog više jer se vijest o porazu proširila po čitavom kraju, a životinje na susjednim farmama postale su neposlušnije nego ikada. Kao i obično Snowball i Napoleon nisu se slagali. Prema Napoleonovu mišljenju, životinje su trebale da nabave vatreno oružje i da nauče njime rukovati. Prema Snowballovu, trebalo je na susjedne farme poslati što više golubova i poticati životinje na pobunu. Jedan je dokazivao da će se, ukoliko se ne budu mogli obraniti, suočiti s porazom, a drugi je tvrdio da neće biti ni potrebe za obranom dode li svuda do pobune. Životinje su saslušale Napoleona, a zatim Snowballa, ali se nisu mogle odlučiti tko je u pravu; zapravo su se uvijek slagale s onim koji je u datom trenutku govorio.
Konačno je došao i dan kada je Snowball završio svoje planove. Na sjednici slijedeće nedjelje trebalo je glasanjem odlučiti hoće li započeti s radovima ili ne. Kad su se životinje okupile u velikoj suši, Snowball ustade i, povremeno prekidan blejanjem ovaca, iznese razloge zbog kojih se zalaže za izgradnju vjetrenjače. Onda ustade Napoleon da odgovori.
Vrlo mirno reče da je izgradnja vjetrenjače glupost i da on nikome ne savjetuje da glasa za nju, a nakon toga odmah je sjeo; govorio je jedva tridesetak sekundi i činilo se da je potpuno nezainteresiran za dojam koji je ostavio. Na to Snowball skoči na noge i, vičući prema ovcama koje su ponovo počele blejati, vatreno pozivaše na izgradnju vjetrenjače. Do tada su simpatije životinja bile podjednake, ali Snowballova rječitost ih na tren zanese. Oduševljeno je iznio viziju Životinjske farme, kada se životinje jednom oslobode najgoreg posla. Mašta mu se sada vinula mnogo dalje od električne kosilice i stroja za rezanje repe. Elektricitet, reče, može pokretati vršilice, plugove, drljače, valjke, žetelice i samovezačice. Pored toga, svaka će staja imati svoje osvjetljenje, toplu i hladnu vodu, te električno grijanje. Kad je završio govor nije bilo ra sumnje tko će dobiti glasove. Ali baš u tom trenutku ustane Napoleon, na čudan način, iskosa, pogleda Snowballa i, zarokće tako kako ga još nikad nisu čuli.
U tom času začu se strašan lavež i devet ogromnih pasa s mjedenim ogrlicama nahrupi u sušu. Ustremiše se pravo na Snowballa, koji se na vrijeme izmaknu da izbjegne njihove razjapljene čeljusti. Za tren istrča iz suše, a oni za njim. Suviše iznenađene i prestrašene da bi progovorile, sve životinje nahrupiše prema izlazu da promatraju potjeru. Snowball je grabio preko velikog pašnjaka prema cesti. Trčao je kako samo svinja može trčati, ali psi su mu bili za petama. Iznenada se okliznu, i činilo se da će ga stići. Ali se podiže i potrča brže nego ikada. Psi mu se, međutim, ponovo približiše. Jedan škljocnu i čeljustima pokusavajući ga dohvati za rep, ali Snowball izmaknu u pravi čas a zatim prikupi svu svoju snagu i svega nekoliko centimetara ispred gonitelja kliznu kroz rupu u živici da ga više nikad ne vide.
Životinje su tiho i prestrašeno odmiljele do suše. I psi su ubrzo dotrčali. U prvi mah nitko se nije mogao dosjetiti otkuda su se uopće pojavila ta stvorenja, ali problem je uskoro bio riješen: to su bila štenad koju je Napoleon odvojio od majke i privatno odgojio. Iako još nisu bili potpuno odrasli, bili su ogromni, divljeg izgleda, poput vukova. Držali su se Napoleona.
Primijećeno je da mašu repovima na isti način kao što su nekad psi mahali gospodinu Jonesu. Napoleon se, zajedno sa psima koji su ga slijedili, popne na uzvišeni podij, s kojeg je Major svojedobno održao svoj govor i objavi da se od sada ukidaju Sjednice nedjeljom ujutro. One su bile potpuno suvišne, rekao je, i značile su samo gubitak vremena. Ubuduće sva pitanja koja se odnose na rad na Farmi rješavat će, pod njegovim predsjedanjem, specijalni komitet svinja, koji će se sastajati zasebno a poslije drugima prenositi svoje odluke. Životinje će se ipak okupljati nedjeljom da pozdrave zastavu, otpjevaju “Životinje Engleske” i prime raspored za slijedeći tjedan; međutim, više neće biti diskusija. Usprkos šoku koji je izazvao Snowballov progon, životinje je ovo saopćenje zaprepastilo. Neke bi od njih čak protestirale, da su mogle naći valjane razloge. Na izvjestan način rastužio se i Boxer. Spustio je uši, nekoliko puta zatresao grivom i uporno pokušavao srediti svoje misli; ali na kraju nije znao što bi rekao. Međutim, neke svinje su bile prisebnije. Četiri mlada krmka iz prvog reda, svojedobno određena za tovljenje, roktanjem su izrazila svoje neslaganje; sva četiri su skočila na noge i počela govoriti u isto vrijeme. Ali psi oko Napoleona počeše odmah potmulo, prijeteći režati i krmci su ušutjeli i sjeli. Ovce su počele snažno blejati: “Četiri noge dobre, dvije noge loše!”, što je po trajalo četvrt sata i onemogućilo svaki razgovor.
Poslije su poslali Squealera da drugima na Farmi objasni nove prilike.
“Drugovi”, rekao je Squealer, “vjerujem da svaka prisutna životinja shvaća žrtvu koju je učinio drug Napoleon preuzimajući na sebe i ovaj zadatak. Nemojte, drugovi, misliti da je rukovođenje užitak. Upravo obrnuto, to je ozbiljna i teška odgovornost. Nitko od druga Napoleona nije čvršći u vjeri da su sve životinje jednake. On bi bio presretan da vam može dopustiti da sami odlučujete. Ali, ponekad biste mogli donijeti krive odluke, drugovi, i gdje biste se onda našli? Pretpostavimo da ste odlučili slijediti Snowballa i njegove tlapnje o vjetrenjačama — Snowballa, koji, kako to sad znamo, nije bio ništa bolji od zločinca.”
“On se hrabro borio u Bitki kod staje za krave”, dobaci netko.
“Hrabrost nije dovoljna”, odgovori Squealer. “Odanost i poslušnost su važniji. A što se tiče Bitke kod staje za krave, vjerujem da će doći vrijeme kad ćemo otkriti da je Snowballova uloga u njoj umnogome precijenjena. Disciplina, drugovi, željezna disciplina! To je parola dana. Samo jedan krivi korak i neprijatelj će biti ovdje. Drugovi, valjda ne želite da se Jones vrati?”
Još jednom na taj se argument nije moglo odgovoriti. Bilo je sigurno da životinje ne žele povratak Jonesa; ako bi diskusije nedjeljom ujutro mogle pridonijeti njegovu povratku, onda je s njima trebalo prestati. Boxer, koji je u međuvremenu bio porazmislio, izrazio je opće raspoloženje riječima: “Ako tako kaže drug Napoleon, to mora biti tačno.” I od tada je svom načelu “Radit ću više”, dodao i geslo “Napoleon je uvijek u pravu”.
Vrijeme se proljepšalo i počelo je proljetno oranje. Staja u kojoj je Snowball crtao svoje planove bila je zatvorena i pretpostavljalo se da su planovi izbrisani. Svake nedjelje, u deset sati ujutro, životinje su se okupljale u velikoj suši da prime raspored za slijedeći tjedan. Lubanja starog Majora, sada već gola kost, iskopana je u voćnjaku i postavljena na postolje u podnožju jarbola za zastavu, pored puške. Od životinja se tražilo da nakon podizanja zastave, prije nego što prijedu u sušu, odaju počast lubanji. Više nisu sjedile zajedno, kao nekada. Napoleon, Squealer i krmak po imenu Minimus (Minimus), koji je imao izuzetan dar za
pisanje pjesama i popijevki, sjedili su u prvom redu povišenog podija; devetoro mladih pasa napravilo je oko njih polukrug, a iza njih su bile ostale svinje. Druge životinje sjedile su nasuprot njima, u glavnom dijelu suše. Napoleon je osornim, vojničkim načinom čitao raspored dužnosti za slijedeći tjedan, i pošto bi jedanput otpjevale “Životinje Engleske”, životinje bi se razišle.
Tri tjedna nakon Snowballova izgona, životinje je prilično iznenadilo Napoleonovo obavještenje da će se vjetrenjača ipak graditi. Napoleon nije objasnio zašto se predomislio, već je samo upozorio životinje da će taj izvanredni zadatak zahtijevati vrlo naporan rad; možda će čak biti potrebno smanjiti obroke. Planovi su, međutim, potpuno pripremljeni, sve do najsitnijih pojedinosti. Na njima je posljednja tri tjedna radio poseban komitet svinja. Gradnja vjetrenjače i razni popravci trajat će, uz ostala potrebna poboljšanja, otprilike dvije godine. To veče Squealer je privatno objasnio drugim životinjama da Napoleon u biti nikad nije bio protiv izgradnje vjetrenjače. Naprotiv, upravo se on na početku za nju zalagao, a plan koji je Snowball nacrtao na podu inkubatora zapravo je ukraden iz Napoleonovih bilježaka. Vjetrenjača je, u stvari, bila Napoleonova zamisao. Zašto je onda, upita netko, tako oštro govorio protiv nje? Squealer je izgledao vrlo prepredeno. To je, reče, bila lukavost druga Napoleona. On se samo prividno suprotstavljao vjetrenjači, to je jednostavno bio manevar da se otarasi Snowballa, koji je bio opasan tip i loše utjecao na druge. Sada, kad više nema Snowballa, plan se može provesti bez njegova uplitanja. To je bilo, reče Squealer, nešto što se zove taktika. Mnogo puta je ponovio: “Taktika, drugovi, taktika!”, gegajući se u krug, vrteći repom i veselo se smijući. Životinje nisu tačno znale što znači ta riječ, ali Squealer je govorio tako uvjerljivo, a tri psa koja su bila s njim režala su tako zastrašujuće, da su prihvatile objašnjenje bez daljnjeg ispitivanja.
Džordž Orvel
Nastaviće se
