Jasan Pogled
Kako ih samo sijeku, kao da siju. Kako ih samo satiru, kao da sade. Kako ih kolju, kao da miluju. Padaju, padaju, padaju… Ko ih čuje kako plaču, kako cvile, kako tuže, kako leleču, ostaje bez sna. I ako zaspi, sanja strašan šumosijek. I taj šumosijek u njemu raste. Pritisne […]
Sačuvao se među čovjekolikim samo u rijetkom prezimenu. A ni među prezimenjacima, više nema šegrta. Samo mastori, bez majstorluka. Kad ni majstori nijesu bili na cijeni, kako li bi bili šegrti… Čovjekoliko pleme se porugivalo majstorima, a izrugivalo šegrtima. Sve što se teklo strpljivom majstorijom ili mučnim šegrtovanjem, čovjekoliki su […]
Bilo bi je opet da ima glava. I zaklempastih ušesa na koje pada. Ove ovakve tikve i nijesu za nju. A ova ušesa ne mogu je začekati da na oči ne padne. A i oči koje nijesu pod njom i nijesu one oči. Bio je jednom onaj te su ga […]
Oni što iz očiju kradu- nijesu to. Ni oni što bi ukrali i ono što je za nebo svezano. Teško je danas pronaći džeparoša među čovjekolikima. A lopovčina-samo toliko. Tek lopina-kao muva na omorini. Džeparoš-nije ta fela. Lopovčići avanzovali u lopove. Lopovi-u lopine. A lopine- u državnike. Ili makar- čuvare […]
Sve je manje toga prokletoga soja. Gotovo, pa ih nema. Čovjekoliki im ukidaju zanat u ime čovječnosti. Dželata nema, čovječnosti nema. U vrijeme dželata, dželati su manje vladali svijetom nego u ova nedželatna vremena. Ukletstvo aporije. Dok dobri stari dželati cvile ispod gomile, novi dželati koji nijesu dželati, penju se […]
Pratila rijeku. Vodila kud je trebalo. Rijeka-do ušća, džada-do kraja džade. Džombasta, koritasta, ali sigurna. Njome se bosonogalo i zaprežilo. Taman: ni preduga, ni prekratka. Imala uzbrdice i nizbrdice. Imala i predušja i krčmice. Imala i putnike, nikad jagmu. Imala i drumske razbojnike. A sada je nema. Ostala od nje […]
Čudo Sve su raščudili što su mogli. Pa su se svemu načudili kad su ubili čuda. A to čemu se čovjekoliki čude i nijesu čuda. Kako da se čude čudima kad u čuda ne vjeruju… Današnje čuđenje i nije čuđenje. To je zabezeknutost. Zabezeknuti nijesu začuđeni. To su prazne bečaline. […]
Ima li nešto prirodnije od čovjekovanja… Kad se već rodismo, ima li šta rođenije… Ima li šta, a da je među čovjekolikima teže… Još samo maličak, pa nemoguće. Samo još trošicu, pa nezamislivo. O, strašnoga usuda, biti čovjek među čovjekolikima… Bolje je-ne pokušavaj. U trbušinama im zatrbušeno čeljade koje su […]
Ljuljuška se na talasima, a čovjekoliki se hvataju za pjenu. Nije nevidljiv, ali ga ne vide. Kad im je malo u plićaku, oni na pučinu. Čamac vezan na masnoj vodi kao gladno kuče… Prestrave se od dubina. Slute smrt u mračnim vodama. Potapa ih nezajažljivost. Utopi ih panika. Potonu kao […]
Prvo su raspeli Raspetoga, a sad kažu: Nevjesta Hristova. Šta li rade od nevjeste, kad Njemu ono uradiše… Vole čovjekoliki da oplakuju. Nijesu to suze pokajnice. Nego one- reptilske. Evo ih sad u kolonama. Hodočaste, metanišu, cjelivaju. Viču: dostojan. Pritvrđuju: amin. Padaju pod probodena stopala. Raziđuju tvrđavice da bi se […]