Duše se obično zakače o grančicama, s proljeća.Gledaju čovjekolike i obično su tužne.Ili im se bacaju pod noge u teškom očajanju.Ili ih zakanu varnicama suza.Ovi što ih gaze čuju sitno krckanje.Pretvaraju se da ništa ne znadu i nastavljaju dalje.Još niko nije zastao.Još niko nije pogledao.Svako je pomislio:Tuđa, nije moja. –Ne […]
Tag: Boris Jovanović
Bog u birtiji – Duh
Duh To nije to da se čaša pomjeri u tmuši, pored crne svijeće. Nema to veze sa matracima u sobnom sumračju za okruglim astalom. Nije to- to što mine u ogledalu kao krilata sen. Iako čovjekoliki misle da jeste. Iako vjeruju u bezvjerice. Iako se plaše duhova. Pa se prekrste […]
Bog u birtiji – Drvored
Gdje se god ugnijezdi cvrkut, čovjekoliki-udri. Obale krošnju, ogole varoš. Pa zasade malokrvni cvijet. Pa ga izgaze. Pa naprave spomen-obilježje drvoredu koji su posjekli. Tu im ne slijeću ptice-izgnanice. Tu im nema lisnatog žuborja. Nema ni hlada. Taman da ih i sunce ostavi. ******* Volio da zaliva drvored. Kanticu, pa […]
Bog u birtiji – Gospodin
Da znaju šta mu je u imenu ne bi mu tražili gospoštinu u džepu. Iako su sve strpali u džep, pa i onoga što mu je u imenu. Ne zna čovjekoliko čeljade ništa o gospoštini iako je rođeno gospoče. Ni gospodari im nijesu bili gospoda, pa kako će oni što […]
Bog u birtiji – Gora
Gora Možda je i nekada bila, sada nije. Ako je ovo gora, šta li je tek prizemlje… Ako se na ovo pentra, gdje li se to silazi… Ako li je ovo iznad, šta li je to ispod čovjekolikih… Može li se u ovo više zaklinjati… Može li se ovome više […]
Bog u birtiji – Glava
Obezglavljeno pleme i dalje baulja za svojim glavarima. Ili bezglavo kidišu na bivše glavare kad dođu najnoviji glavari bez glava. Najglavatiji među čovjekolikima često zamanu tuđim glavama i razbiju ih o kamen. Onda proklinju kamen i tobož oplakuju tuđe glave. A njihova glava na ramenima se šepuri kao praznoglavi paun. […]
Bog u birtiji – Vrlina
Čovjekoliki joj iščupaju žilice, ishrknu je, ispljunu na put. Može se ponekad ponegdje vidjeti kako svitka kao staklence. Zatreperi kao list ili kao svitac. Nešto je izbaci na obalu, čovjekoliki kamenom, pa vrate. Potone na dno, pritaji se, čeka. Ako stigne da procvjeta, zamiriše svijetom… ******* –Šta li ćeš ti […]
Bog u birtiji – Voda
Nije se čuditi što su prodali rođenu majku. Takvi su čovjekoliki. Nego, što ubijaju vodu koja ih je rodila. Ubijaju najveću milosnicu kao najgoreg krvnika. Gdje god je vide-poloču. Zatucaju kao zmiju. Pregrađuju. Pripitome. Pritrpavaju. Prljavim cijevima joj probiju oko. Truju joj žuborje. Prodaju joj snagu. Siluju ljepotu. Iskapili bi […]
Bog u birtiji – Vjera
Oni kao vjeruju. Bolja je jedna nevjera nego stotinu njihovih vjera. Čovjekoliki, na primjer, vjeruju da su vječni. Ako im se slučajno desi da umru, ne vjeruju šta im se desilo. Kad god pođu da utvrde vjeru, vrate se kao nevjernici. Vjeru im utvrđuju oni koji u sve vjeruju sem […]
Bog u birtiji – Bunar
To je bio bunar. Snijevao mu mjesto. Usred noći se prenuo, tako mu voda zamirisala. Izletio iz kuće, skinuo bijelu spavaću košulju, pritiskao je kamenom na onom mjestu. Kao bijela golubica. Pa slatko zaspao do prvih pjetlova. Pa opljunuo dlanove bez doručka. Nije stao dok joj nije vidio oko. Na […]

