Stalno je govorila: Gledam ih s prezirom. Stalno sam želio da me gleda. Nikada me nije gledala. Samo je pričala i krila oči. Kad me je konačno pogledala, stresao sam se od prezira u lijepim očima. I ostavio sam je. Kao umiruću pčelu. Nosim žaoku u srcu.
Tag: Boris Jovanović
Džepna priča
Svašta može stati u jednu sasvim malu džepnu priču. Može se mnogo nagužvati čak i u majušni zadžepak ili pridžepak, a kamoli u džep. Mali kakvi jesmo, zaslužili smo i manju priču od ove majušne džepne priče. A ništa ne bi imalo smisla, a ponajmanje mala džepna priča, kad ne […]
Kapi (2) – On je baštovan
On je baštovan. Stavi ruke na kukove i divi se povrću i cvijeću. Kad mu pričaju, ne sluša ih. Samo stavi ruke na kukove i gleda kako mu bašta vene. Nudim ga cigaretom. – Ne pušim – kaže i uzima. Uobručio nas je kolut dima. (iz knjige Kapi)
Kapi (1) – Majušno sunce
Sa vrha ulice dokotrljala se narandžasta lopta. Odskočila je na trotoar. Skakutala pa stala. Gledam je sa balkona. Danima je obilaze. Da siđem i uzmem to majušno sunce? (iz knjige Kapi)
Jastuk
Kad je dobra glavica na dobrom jastuku, dobri su joj i snovi. Loša glavurda na grdnom jastuku roji loše snove, ljute osinjake koji smute slabašni razum i zagorče gorki život. Dobra glavica, opet, na nepodesnom jastuku pretvori svaki san u šarenu pticu-rugalicu koja ismijava najviše snevača, a pomalo i one […]
Narodni običaji
Imaju običaj da vole i mrze u isti mah i po tome su jedinstveni i neponovljivi. Narod fenomena, a opet najobičniji među svim narodima. Ko im je ušao u trag, u bestragiji se izgubio, a čitavo vrijeme je mislio da je na pravom putu… Najviše vole da vole sami sebe, […]
Tek će da počne
Uhode me riječi. Pravog zdravog. Kvare me pomisli, nevinog i čistog. Prljaju me ideje. Slobodnog. Ribe ćute. Kamen. Mrtvaci. I niko ti ne traži da opjevavaš nebo i da ga opljuvavaš. Spusti nišan. Ne moraš da pucaš, samo zapni oroz, naoštri pogled, treniraj oko. Govori mi u kafani, […]
Trokutić
Život je komedija za one koji misle, a tragedija za one koji osjećaju Horas Valpol Ne mislimo u znoju lica svoga na nekakav slatki ljubavni trokutić, mada bi o njemu valjalo razmišljati u nekakvoj debeloj i dembelanskoj hladovini uz pivo sa kragnicom ili uz razljućenu osicu-rakijicu. O svemu, dakako, čeljade […]
Grožđe na vrbi
Strašne su mase ako ih vode loše vođe Euripid Rodile su odavno naše tužne vrbe. I ove moravske i one moračke. Naše tužne posvađane sestrice… Dok je puk čekao da na vrbi rodi grožđe, bješe nekako snošljivo, ponekad idilično, apsurdno i perspektivno u isti mah. Nostalgični uzdah izmami taj pradavni […]
Bujrum
Efendija Milašin njima: bujrum, oni efendiji: bujrum i iščupaše repu. Dogovor kućicu gradi, a kućica lijepa, da ljepša ne može biti. Što bi se građanski reklo: šeher kućica i avlijica i za meraka i za divana. Uostalom, ako bismo mogli da biramo, kao što ne možemo, bolje je i Karadag […]