Lopovi su počeli da potkradaju jedni druge. Ovakvi nesporazumi mogući su samo zbog toga što se kod nas još ne zna ko je sve lopov. Dušan Radović Kakva, molim vas, lopovska družina?! Taman posla. I u pravu je ona družina, mislim agencija koja je zabranila emitovanje, mislim spotova, uvredljive […]
Tag: Boris Jovanović
Kupovna moć
Ranojesenja idila, miris paprika i ajvara, “gučija i pako rabana”, ciliktanje milozvučnog mučeničkog školskog zvona, armije željne znanja i razoružani bataljoni prosvetara koji ne znaju šta treba da znaju. Đačići bi da nauče, a da ne uče, a učitelji znaju da ne znaju ono što treba da znaju. Počela je, […]
Kapi (8) – Zašto nosim osunčane plodove?
Zašto nosim osunčane plodove? Batrgam žurno prašnjavim puteljkom. Nikad ne stignem da se napijem vode što klokoće s izvora. Zamišljam ga kako sjedi u tami, a beonjače mu sjaje. Prilazim mu, napipavam činiju, punim je voćem bojažljivo. Nikada kuražan da pogledam veličanstvo njegovog lica. Grcam vraćajući se. Sin sam. On […]
Šibamo u rikverc
Konačno je krenulo. Konačno smo uzeli stvar u svoje ruke. Konačno smo se odglavili, a bili smo zaglavljeni u nekakvom euroatlantskom glibu, u liberalno- monetarnoj kaljuzi s omčicom oko vrata. Konačno smo, opet, podivljali, a bili smo mirni, premirni, rekao bi neki naivko, gotovo mrtvi onako polomljenih rogova i podvijenog […]
Kapi (7) – Kad me je ostavio
Kad me je ostavio ispod grede nad ambisom izgaženog strahom umalo nijesam zacvilio kao kuče. Gledam u njegova mišićava leđa blještava od znoja. Kreće ka vrhu, hrabar, veliki, sjajnook. Osjećam kako isklijava strah u koljenima. Greda zamrznuta u padu, kameni zubi sve su bliži. Nad glavom krstare ptičurine. Voda iz […]
Prva jutarnja
Dobro je. Sve u svemu. Treba dobrim započeti dobar dan i biće zaista dobro. Pilulica sreće, malčice sljepila, malko nagluvosti, kockica leda na srculence, doza mrtvila koprcavom duhu i momentalno je dobro. Mislim: bolje je. Pišem: dobro je… Dobro je na primjer biti Srbin ovih olimpijskih dana. Radovati se, na […]
Uživanje
Građanin je konačno odlučio da uživa. Uživanje se, kao što znamo, ne odlaže. Dakle, uživanje mora da počne. Sada i ovdje… Uostalom, svi žele da uživaju. Ne postoji nijedan živi stvor u zemlji, na zemlji, u vodi ili na plavetnim nebesima koji nije sklon uživanju. Život bez uživanja i […]
Kapi (6) – Samo naviše
-Samo naviše – rekli su namreškani starci i smežurane babe. -Samo naviše – ponovila su musava djeca sa vjencima smokava i teglama malina. -Samo naviše – potvrđuju začečereni momci otrovani rakijom na pripeci. Ječala je mašina mučeći se. -Samo uzbrdo – ponavljam otirući hladni znoj. Budim se na mračnoj zaravni. […]
Možda
Čudna riječ, krvopija, podla partikula. Teška rječca kao kamen za pod glavu. Mnogima je ovaj patrljak od riječi iz ovog patrljak-naslova zagorčao patrljak od života. Težak nam je jezik kao granit mučnoga postojanja, da nije težak, zamršen, mnogoznačan, zgrušan kao krv i svet kao nebo, ne bi bio srpski. Srpski […]
Kapi (5) – Sišla je odnekud, učinilo mi se s neba
Sišla je odnekud, učinilo mi se s neba, ona je zadihana rekla – sa zvonika. Vidim rumeni val kako joj naliva gojne obraze. Podižem glavu – i zaista – jedan uglačani kameni šiljak ubada nebo. Zašto se penje i kako se penje i kojim čudom kameni šiljak visi na nebu […]