Svako ima svoju muku. I sve je ovo jedno veliko tantalište, moj otantaljeni zemljače. Nema dana koji mi želimo, ni blaženstva za kojim čeznemo. Kao što se dobro zna. Mučio se i Lučonoša Tajnovidac, lovćenski Prometej, pa kako da se mi ne mučimo? Bio bi odista grijeh taj životić bez […]
Tag: Boris Jovanović
Pariz
Oblaci se rasturaju kao ovčice, mlado sunašce blještavilom plavi Pariz. Sjedim u kafeu pod mlazom svjetlosti opijen, umrtvljen. Zvecka led u čaši koju prinosim drhtavom rukom. Žućkasta tečnost pojačava osjećaj tupe mučnine. Tromi pogled luta unaokolo. Muška izbrijana lica umivena svježinom, ženska svjetlucaju pahuljastom nježnošću, miris kafe, kroasana, tople […]
Paganska
Posljednje noći u predačkoj osredačkoj kući sanjao sam paganske bogove. Na utrini ispod granatog hrasta raste perunika, kopriva, u daljini zaboravljen nasad prezrele pšenice crkava pod bičevima zlokobnog sunca, brzo se navlače oblaci, sa upaljenih polja slapovi pare utiču u razjapljenu čeljust neba, sijev munje, strahovit tresak, ognjeni pijetao […]
Pećina
Ovo je svet pobednika i gubitnika. Pobednici ubijaju i uživaju, poraženi pate i teše se bajkama o poštenju i pravdi (Stanko Cerović) U pećini smo. U pećini od rođenja. Većini je – Platonova pećina, a nekim srećnim nesrećnicima-tamni vilajet. Većina gleda i sluša sijenke. Okovani vratovi. Okovan razum. Okovano srce. […]
Noćna rijeka
Granati voćnjak, on među stablima, dolje šumi noćna rijeka, stenje i cvili pod dijafragmom. Kad mu je svega dosta, kad nema novca ni prijatelja, kad nema snova ni alkohola, kad nema smisla ni lakih droga, ode tamo gdje je noć mrklina i šumni muk, ode da čeka i sluša ribe […]
Mala londonska priča
Mokra kaldrmisana ulica. Teško hoda osjećajući bol u bogaljastoj nozi. Pokušava zapaliti lulu, kofer je težak, spušta ga u baru i najzad uspjeva. Izdužena silueta se približava, dugajlija pali redom fenjere ulične rasvjete i sve izgleda idilično dok se zrake svijetla roje i rasplijeću osvjetljavajući mutnu mokrinu. Osjeća sasvim jasno […]
Blagi dani
Razblažite rakiju prepečenicu i gusto vino razblažite u danima blagim. Samo ne razblažujte krv i ljubav, ne razblažujte u ime blagih dana. Jedno je, blagi zemljače, razblažiti, a drugo je blagim učiniti, ti to dobro znaš, a ja za tobom sričem blagdanske riječi. Nadam se da ću blagošću umiti lice […]
Srpske želje
Trebalo bi nešto da poželimo, nešto lijepo i sebi i drugima, iako smo Serbi. Imamo pravo na to, ukoliko i želje nijesu suspendovane ili samoukinute. Serbi su uvijek zabasavali mimo svijeta, makar tako kažu oni koji bolje i više znaju. Želim da ostanemo mimo svijeta, kad je svijet već ovakav […]
Madagaskar
–Od afričkog roga?—pitao je Neđo Madagaskar. Imao je dugi mantil, sijedu kosu, stari šešir i namračeno lice. –Sjeverno—jedva čujno reče lijepa djevojčica zlatne kose i dubokih očiju. –Zapadno—reče dječak, anđeoski lak, u bijeloj košulji. Neđo Madagaskar je čudno klimao tako da se dječaku učinilo da se glava odvojila od […]
Lopovčići, lopovi, lopine
Dragi moj zemljače, znaš ti to dobro: kad čovjek nema pametnijeg i berićetnijeg posla, može se baviti mnogim uzaludnim rabotama. Može kopati po starim knjižurinama, inkunabulama koje prašnjavo uzdišu u svojoj zaboravljenosti i uzaludnosti. Može hvatati zjala, premjerati nebo, premještati gore i more, hvatati odjeke zagrobnih glasova, pisati i snovati […]