Tag: Boris Jovanović

Jasan Pogled

Fudbalizam

  Jur­ca­nje. Da­va­nje i pri­ma­nje pa­so­va. Kon­tro­la lop­te. Sta­vlja­nje u po­zi­ci­ju da pri­miš lop­tu. Šu­ti­ra­nje na gol. Ukli­za­va­nje i kr­lja­nje. Pso­va­nje i pljuc­ka­nje. I slič­no. I uža­sa­va­ju­će jed­no­stav­no. I ma­sa ko­ja ur­la na tri­bi­na­ma, po­red le­di­na ili po­red te­le­vi­zo­ra. Ur­la i be­so­muč­no ča­šća­va maj­ku, se­stru (kod nas naj­pri­je oca) tet­ku, […]

Art

Kapi – Sve je kapalo te noći

Sve je kapalo te noći. Rastopljeni vosak, njihova rođačka imena, oljuštene riječi, vino, pjesme i suze. Pijani su pjevali, potom plakali, pa se smijali. Najstariji je rekao da treba da se izuju i da stoje u lavorima sa hladnom vodom. Prosipa smlačenu vodu crvenu od rođačke krvi. Svake noći ih […]

Art

Kapi – Kamenuju vješticu

Kamenuju vješticu. Nesrećnica podsjeća Gojka na srnu. Lud od bola, preklinje ih da odustanu. Ljubi njeno čelo, dotiče joj razjedene usne, upija umirući pogled. Uplakano dijete traži majku. Kako se zoveš, dječače? – pitaju ga. – Gojković  -kaže kroz drhtaj. Poletjela je prva kamenica i razbila čelo djetetu.

Jasan Pogled

Magični realizam

Mi­nuo je Mar­kes ovim ur­ne­be­snim svi­je­tom. Ur­ne­be­sje i ma­gi­ja nje­go­vih knji­ga po­la­ko gu­bi efe­kat fan­ta­stič­nog i po­sta­je za­pra­vo čist re­a­li­zam. Da­kle, po sve­mu su­de­ći, ve­li­ki Ga­bo gu­bi bit­ku sa ovo­ze­malj­skom fan­ta­zi­jom. Hi­spa­no­a­me­rič­ka ma­gi­ja po­sta­je ma­la na­spram na­šeg i bje­lo­svjet­skog hoh­šta­ple­ra­ja. Svo­jom smr­ću Mar­kes za­po­či­nje svo­ju be­smrt­nost i osta­vlja nas da […]

Art

Kapi – S neba ih gleda

S neba ih gleda, strašni su mu i smiješni dok gaze za fenjerdžijom. Kad upale svijetlo, u njima se nakupi mrak. Zato jedino fenjer mogu podnijeti. I svijeću, ako nije zadušna. Tesla ih gleda, hvata se za glavu, suze mu kao nikad potresaju biće. Okupan svijetlom, vapi Bogu: Kazni me […]

Jasan Pogled

Gdje su dobri ljudi

Odav­no te ne­ma, do­bri čo­vje­če, i odav­no ne čuh ne­ku tvo­ju do­bru ri­ječ. Odav­no ne­ma do­brog tvog ko­ra­ka, uvi­jek u do­brom smje­ru, li­cem ka sun­cu, ko­ji vo­di pu­to­ka­zju vr­li­ne, ka do­brom ci­lju. Odav­no ištem do­bro­tu tvo­ju, nek­tar­nu ri­ječ, li­ce du­še­briž­ja. Ima je, sa­mo je tre­ba ču­ti. Me­đu na­ma je, sa­mo […]

Jasan Pogled

Negromitologija

Ako ni­je mje­sto za ži­vlje­nje, ono je­ste mje­sto za pri­ča­nje. Pri­ča­nje je du­ši po­sla­sti­ca…Zna­lo se to i pri­je Nje­go­ša, ali je On sve što se mu­ca­lo re­kao i one­be­sao… Da­kle, bez pri­po­vi­je­da­nja, ka­ža i la­ža ni­kad ni­je­smo mo­gli. Ta­ko je na­sta­ja­la mi­to­lo­gi­ja, ta­ko na­sta­je ne­gro­mi­to­lo­gi­ja pri­la­go­đe­na da­na­šnjim ne­gro­gra­đa­ni­ma ko­ji sve […]