Jasan Pogled
Koliko okom, toliko umom. Iz atara im ne izlazi ni nož, ni zdravica. Jedan je volio da krišom gleda zvijezde pa je razgovoren rakijom rekao: Ovo naše katunište nije ni za dno Njegovog naprstka. – A i On i njegov naprstak, ni dance naše jame! – odgovorili su kočoperno. Tukli […]
Lirika, epika, drama… Ne ide mu taj niz, dobro je znao. Iskustvo mu govori da se okane pogibeljnog sistema. Nešto mora da otpadne kao suvišak, kao kobna greška. Ono što mu najviše smeta, najteže je žrtvovati, slutio je danima, mjesecima, godinama već. Obično to tako biva. Najslađe je ono što […]
Nečija duša plače kao nedonošče. Taj plač odvajkada traje i nikada se neće prekidati. Selo ga je sviklo, zaboravili su na njega, a bez njega ne mogu. Ako neko i dođe, žurno odlazi, jer plač ne može izdržati. Ko se u selu rodi, zauvijek ostaje, jer sa sobom plač ne […]
Samo polajavaju psi, a vuka niko nije vidio. Orlovi se dozivaju, a ne smiju da se sretnu. U kamenjaru se sklupčavaju zmije. Dolovi se uliježu isprovaljivani jamama. Uvijek dočergaju. Rasamaruju pretovarene konje, onda ih cijelog dana brane od muva. Kad zahladi , čergaju nazad. Tuku djecu plašeći ih zvjerovima. […]
Samo su na jedno mislili: kako da dograbe zoru i potegnu hladne noževe. Već ih je vidio u ludom kovitlacu preklanih grkljana. Sad merači njihove bratske čuture.
Crveni mulj i crna fabrika nadanja i snova. Apokaliptične slike nečega što je nekada bilo veliko. Razvaline bolje budućnosti. Survavanje ideološke hipnoze u jamu ništavila. Svuda uokolo spomenici propadanja. Tako to biva kad se previše sniva. Tako se zbiva kad se lažovima vjeruje. Tako se živi kad prevaranti kolo vode. […]
U svakoj kafani, dok je još u njih zalazio, imao je svoj sto, svog konobara, svoje žene. Vodio je sa sobom dva ćelava mišićava momka, sinove nekog kovača, koji bi umjesto njega, kad piće pređe u usijanu euforiju, svojim granitnim lobanjama razbijali kafanski inventar. Dva momka su brinula o njegovoj […]
Izdvajaju se iz crne gomile. Vretenasti i mrki, skidaju zamašćene kape i prilaze mu ruci. Cjelivaju krst postiđeno, tiho. Ljube se srdačno i uzimaju blagoslov. Gleda ih kako zagrljeni odmiču. Lice mu neveselo, oko suzno. Zna: čim umaknu pogledu prosuće krv prvome do sebe. U kupinovom grmu ostaće njihove kape. […]
U Trijadama zapisah o psima: Sve više sliče vukovima Pojavljuju se niotkud, u čoporima Sve češće nasrću Utjeruju strah u kosti Niko im ništa ne može Baškare se na raskrsnicama, u fontanama, brekću na pločnicima, u haustorima Nasrću na djecu i starce Otimaju torbe i kese Preže ispred kućnih vrata […]
Vratili su se kasno. Napunili čaše. Porazbijali okna. Zure u prozore. Ne smiju izaći. Strahuju da je napolju polomljeno nebo.