Jasan Pogled
Bio jednom jedan stvor./Cucao na cuci/Sedeo na sedi/Gledao na gledi/Čekao na čeki/Kopao na kopi/Kljucao na kljuci/Plakao na plaki/Svirao na sviri/Skakao na skaki/Pevao na pevi/Dremao na dremi/Spavao na spavi… (Duško Radović) Nema više vremena bezbrižja, moj prikane. Ovo su vremena svebrižja i bašmebrižja, dragi rođače. Tako mi pripovijeda dok na terasi […]
Može se čuti u jasno praskozorje kako se okreće mladom suncu. Podne mu prži krupno oko. Suncokret sumrakom trpi bol. Noćima samuje besmislen.
Napuštena košnica. Bez bruja. Nabijena odjekom davnih matica. Kaplje pod zgrušanim nebom.
Ko iskreno i strasno ljubi Istinu, Slobodu i Otadžbinu, slobodan je i neustrašiv kao Bog, a prezren i gladan kao pas. Petar Kočić. Ne okreći, čovječe, prezrivo glavu od ovih Petrašinovih riječi. Ne proglašavaj ih primitivizmom, zaostalošću, zatucanošću. Ne glagoljaj o njima dokazujući da su retrogradno destruktivno nacionalističko bezumlje i […]
Vino je tamno i gusto. Ostavljeno samo u tijesnoj tamnici hrastovog bureta. Ni žubora, ni curka, ni kapi, ni mreškanja. Duboko u pritrpanom podzemlju. Tavori bogato saće snova dok se gore batinaju i ljube. Dok nebo paraju gladne ptice.
Jurcanje. Davanje i primanje pasova. Kontrola lopte. Stavljanje u poziciju da primiš loptu. Šutiranje na gol. Uklizavanje i krljanje. Psovanje i pljuckanje. I slično. I užasavajuće jednostavno. I masa koja urla na tribinama, pored ledina ili pored televizora. Urla i besomučno čašćava majku, sestru (kod nas najprije oca) tetku, […]
Uvijek su usred noći usred nekog grada. Gradove odavno ne razlikuju. Pijanci im uvijek prilaze i sa teatralnom ljubaznošću mole za cigaretu. Nakon toga se napijaju za šankom ne slušajući jedan drugoga. Spavaju sa slučajnim ženama na rastrešenom madracu, ujutro bježe od zadaha gnjilog tijela. Prestareli gradovi i prolaznici smračenih […]
Samo obigravaju oko savardaka. Kažu da su u njemu rođeni. Da su se baš u njemu nasisali majčinog mlijeka i nasrkali goveđeg bazda. Da su oko njega gazili razlitanu balegu. Pamte strah od kravljih očiju u mraku. Nikako da uđu. Boje se da neće izaći. Da će zauvijek ostati unutra […]
Sve je kapalo te noći. Rastopljeni vosak, njihova rođačka imena, oljuštene riječi, vino, pjesme i suze. Pijani su pjevali, potom plakali, pa se smijali. Najstariji je rekao da treba da se izuju i da stoje u lavorima sa hladnom vodom. Prosipa smlačenu vodu crvenu od rođačke krvi. Svake noći ih […]
Kamenuju vješticu. Nesrećnica podsjeća Gojka na srnu. Lud od bola, preklinje ih da odustanu. Ljubi njeno čelo, dotiče joj razjedene usne, upija umirući pogled. Uplakano dijete traži majku. Kako se zoveš, dječače? – pitaju ga. – Gojković -kaže kroz drhtaj. Poletjela je prva kamenica i razbila čelo djetetu.