Jasan Pogled
Granati voćnjak, on među stablima, dolje šumi noćna rijeka, stenje i cvili pod dijafragmom. Kad mu je svega dosta, kad nema novca ni prijatelja, kad nema snova ni alkohola, kad nema smisla ni lakih droga, ode tamo gdje je noć mrklina i šumni muk, ode da čeka i sluša ribe […]
Mokra kaldrmisana ulica. Teško hoda osjećajući bol u bogaljastoj nozi. Pokušava zapaliti lulu, kofer je težak, spušta ga u baru i najzad uspjeva. Izdužena silueta se približava, dugajlija pali redom fenjere ulične rasvjete i sve izgleda idilično dok se zrake svijetla roje i rasplijeću osvjetljavajući mutnu mokrinu. Osjeća sasvim jasno […]
Razblažite rakiju prepečenicu i gusto vino razblažite u danima blagim. Samo ne razblažujte krv i ljubav, ne razblažujte u ime blagih dana. Jedno je, blagi zemljače, razblažiti, a drugo je blagim učiniti, ti to dobro znaš, a ja za tobom sričem blagdanske riječi. Nadam se da ću blagošću umiti lice […]
Trebalo bi nešto da poželimo, nešto lijepo i sebi i drugima, iako smo Serbi. Imamo pravo na to, ukoliko i želje nijesu suspendovane ili samoukinute. Serbi su uvijek zabasavali mimo svijeta, makar tako kažu oni koji bolje i više znaju. Želim da ostanemo mimo svijeta, kad je svijet već ovakav […]
–Od afričkog roga?—pitao je Neđo Madagaskar. Imao je dugi mantil, sijedu kosu, stari šešir i namračeno lice. –Sjeverno—jedva čujno reče lijepa djevojčica zlatne kose i dubokih očiju. –Zapadno—reče dječak, anđeoski lak, u bijeloj košulji. Neđo Madagaskar je čudno klimao tako da se dječaku učinilo da se glava odvojila od […]
Dragi moj zemljače, znaš ti to dobro: kad čovjek nema pametnijeg i berićetnijeg posla, može se baviti mnogim uzaludnim rabotama. Može kopati po starim knjižurinama, inkunabulama koje prašnjavo uzdišu u svojoj zaboravljenosti i uzaludnosti. Može hvatati zjala, premjerati nebo, premještati gore i more, hvatati odjeke zagrobnih glasova, pisati i snovati […]
Učio nas je prvim slovima. U prvom polugodištu prvog razreda. Imao je, ako se mogu sjetiti, tamno i tužno lice kao crno vino na dnu zaboravljene boce. Bio je slabašan i poguren, slomljen i uzaludan kao izgubljena ptica. Dobar kao hleb i mekan kao duša bijaše njegov glas. Jedva […]
Ne može se, zemljače, izmisliti topla voda ili rupa na saksiji. A i točak i vatra nisu baš najnoviji izum. Ni naš premijer nije od juče. I njega je neko izmislio baš kao rupu na saksiji ili rešetke na zatvoru. Dakle, premijer nije realna, već izmišljena ličnost. Nešto kao Duh […]
Intervju – Boris Jovanović Razgovarao: Ž. Janjušević Tragedija je život u krupnom planu, komedija je život u totalu – rekao je svojevremeno čuveni Čarli Čaplin. I očigledno, da ovoj Čaplinovoj sentenci vjeruje i Boris Jovanović, pisac, kolumnista „Dana”, profesor srpskog jezika koji je svojevremeno da bi odbranio ime i […]
Ne znam koliko dugo sam član posade starog brodića koji ganja krupne ribe. U ribarskom selu me poštuju jer sam izuzetan u bacanju harpuna. Ipak, razmišljam da napustim taj zamorni i loše plaćeni posao. Prvo je otkazao kompas. Onda su se navukli oblaci. Zatim je brektavi stari motor počeo da […]