Minuo je Markes ovim urnebesnim svijetom. Urnebesje i magija njegovih knjiga polako gubi efekat fantastičnog i postaje zapravo čist realizam. Dakle, po svemu sudeći, veliki Gabo gubi bitku sa ovozemaljskom fantazijom. Hispanoamerička magija postaje mala naspram našeg i bjelosvjetskog hohštapleraja. Svojom smrću Markes započinje svoju besmrtnost i ostavlja nas da […]
Tag: Boris Jovanović
Kapi – S neba ih gleda
S neba ih gleda, strašni su mu i smiješni dok gaze za fenjerdžijom. Kad upale svijetlo, u njima se nakupi mrak. Zato jedino fenjer mogu podnijeti. I svijeću, ako nije zadušna. Tesla ih gleda, hvata se za glavu, suze mu kao nikad potresaju biće. Okupan svijetlom, vapi Bogu: Kazni me […]
Gdje su dobri ljudi
Odavno te nema, dobri čovječe, i odavno ne čuh neku tvoju dobru riječ. Odavno nema dobrog tvog koraka, uvijek u dobrom smjeru, licem ka suncu, koji vodi putokazju vrline, ka dobrom cilju. Odavno ištem dobrotu tvoju, nektarnu riječ, lice dušebrižja. Ima je, samo je treba čuti. Među nama je, samo […]
Kapi – A ako gazi snijeg, za njim ne ostaju tragovi
A ako gazi snijeg, za njim ne ostaju tragovi. Otkud je te zime došao, niko nije znao. Niko mu nije krenuo u susret i njegovo lice ostade tajna. Vitak je, dugokos, u čudnoj bijeloj pelerini. Kapije pred njim zatvaraju. Kad su ga svalili na zemlju, udarali su crnim učvorenim motkama […]
Negromitologija
Ako nije mjesto za življenje, ono jeste mjesto za pričanje. Pričanje je duši poslastica…Znalo se to i prije Njegoša, ali je On sve što se mucalo rekao i onebesao… Dakle, bez pripovijedanja, kaža i laža nikad nijesmo mogli. Tako je nastajala mitologija, tako nastaje negromitologija prilagođena današnjim negrograđanima koji sve […]
Nato, praćke i prangije
Mali smo, baš majušni i slabunjavi, riječju – nikakvi, jad i bijeda… Ali, to smo htjeli. Zapravo, to su htjeli. Drugovi i drugarice, novonarod i narodnosti. Nije sramota biti mali, ali je zastidno biti manji od sebe sama, manji od najmanjih. Uvijek i u svemu. Mali su, tako to biva […]
Kapi – Prvi stoji uzvodno
Prvi stoji uzvodno, puni kotaricu ribom i pušta je niz maticu. Drugi zna gdje treba čekati, prihvata punu kotaricu i izvlači je na obalu. I tako cijelog dana – nekad i deset, nikada manje od tri. Onoga uzvodno nikada nije vidio. Okrzne ga pogledom, kad se dalek i crn uzvere […]
Krivi toranj
Nije lasno na mojim visinama, znaju to parlamentarni đetići iako su moje visine, da prostite, pomalo krive. Nije, dakle, lako na mojim nakrivljenim visinama, nije lasno na mrtvoj straži u ovoj voljenoj, no, uistinu, mahnitoj državi! Ali, ko voli, mislim, državu, mora biti i na krivim visinama, mora je, podrazumijeva […]
Čaj od nane
Niti imam, niti sam imao, niti ću, slava Bogu, hvala Šefu i partiji, imati naročite liderske ambicije. Ko me zna, zna i šta mislim o tome, a i ko me ne zna, zna da se to nekako i ne slaže sa mnom, mislim to – liderstvo. Lider je nekako, kako […]
Kapi – Koliko okom, toliko umom
Koliko okom, toliko umom. Iz atara im ne izlazi ni nož, ni zdravica. Jedan je volio da krišom gleda zvijezde pa je razgovoren rakijom rekao: Ovo naše katunište nije ni za dno Njegovog naprstka. – A i On i njegov naprstak, ni dance naše jame! – odgovorili su kočoperno. Tukli […]