Tag: Boris Jovanović

Jasan Pogled

Vladaj, vlado!

Kao pr­vo, po­li­ti­ča­ra bi tre­ba­lo da od­li­ku­je pot­pu­na če­sti­tost (pra­ved­nost). Po­sje­du­ju­ći nju, on je imun na opa­snost od ko­rup­ci­je i ne­po­ti­zma kao pri­vi­le­go­va­nja ro­đa­ka i lič­nih (par­tij­skih) pri­ja­te­lja. Ka­ko bi po­li­ti­čar bio do­bar, vr­le pri­ro­de, on mo­ra po­sje­do­va­ti sen­zi­bil­nost za in­te­res svo­jih gra­đa­na i za ne­vo­lje ko­je po­ga­đa­ju na­rod, po­ve­za­no […]

Art

Trijade – Zanatlija i Zid

Zanatlija Gleda u razjedeni slamni šešir o propupjeloj grani. U zamašćenu pantljiku što titra na povjetarcu. Ne gleda u plavo toplo nebo. Ponekad otpine pređašnje vino. Smlačenim očima klikera. Brani ih od polenskog praha. Zunzara mu počesto sleti na nos. Gnječi pokatkad oteklu baburu. Sluša zrikavce iz lijeve bakandže. Svrbe […]

Jasan Pogled

Srećković

Tragedija je život u krupnom planu. Komedija je život u totalu Čaplin Sreć­ko zna mno­go stva­ri i to i ni­je baš ne­ka sre­ća. Po­seb­no da­nas i po­seb­no ov­dje. Ali, on je sre­ćan zbog tog zna­nja iako ga ono ne či­ni sreć­nim. Te­ško je shva­tlji­vo, ali je baš ta­ko. Po­zna­jem čo­vje­ka. […]

Art

Trijade – Žena i Život

Žena Zaškripi razglavljena štikla. Ošine je pravdoljubivi bijes. Mogla je da bude Žana Dival, nekome. Tegli nabijene plastične kese. Damari joj svitkaju u otečenim prstima. Stavlja mu novine pod nos. Gura im kašiku u usta. Ošine je miris zaprške. Cijedi joj se život kao njihove sline. Suze joj se krune […]

Jasan Pogled

Ko to tamo peva?

Pu­tin pri­je­hal u ras­pe­va­ni Be­o­grad. Do­bro­do­šli, Vla­di­mi­re Vla­di­mi­ro­vi­ču! Iz­me­đu Vas i kr­vo­loč­nog do­bit­ni­ka No­be­lo­ve na­gra­de za mir, onog go­spo­di­na ko­ji umje­sto bi­je­lih go­lu­bi­ca di­ljem svi­je­ta ša­lje dro­no­ve, ipak bi­ram Vas. Iz mo­ral­nih i emo­tiv­nih raz­lo­ga. Iz­me­đu voj­ne i gej-pa­ra­de, ipak bi­ram ovu pr­vu. Iz mo­ral­nih raz­lo­ga. Ma­da pa­ra­di­ra­nje baš i […]

Jasan Pogled

Eci-peci-pec

Ako u čovjeku već postoji očaj, nesigurnost, strah, zašto bismo to krili, ukoliko želimo da prikažemo svu punoću života? Mnogi filozofi se pitaju da li već to što postoji konačnost ljudske egzistencije nije opravdan razlog za čovjekovo osjećanje ništavila. Ja, međutim, ne mislim tako kao egzistencijalisti. Smatram da moram da […]

Art

Trijade – Elegičar i Evropa

Elegičar Kad se navuče malo sumraka, češka perutavu čekinjastu bradicu. Gleda iznad krošnji obliveni suton. Sjeća se da su ga zvali Tolstoj. Podnapiti profesor hvalio je bujnost njegove brade. Gromko je izgovarao stihove jurišne, oslonjen na raspukli memljivi zid, naboden na prašnjave klompe. Zrenuo je prezrelim ljetom. Bio je glumac-amater […]

Jasan Pogled

O zavisti i drugim demonima

Zloća, zavist, adsko nasljedije/ Ovo čojka niže skota stavlja/ Um ga opet s besmrtnima ravni! Njegoš To je pri­rod­no sta­nje stva­ri, dra­gi ro­đa­če. Za­vist i mr­žnja ze­mlju gri­ju i su­na­šcu da­ju sjaj. Krv u ve­na­ma ko­la i raz­no­si ži­vot u mr­tva tki­va za­hva­lju­ju­ći to­me. Gri­je to ovu ska­me­nje­nu ko­ru po […]

Art

Trijade – Đak i Đakonije

Đak Najbolje je dok klečiš na okrunjenim oštrokljunim zrnima. Najmirniji si kad ti zrna kljucaju koljena. Najsrećniji si kad guliš skorele krastice a nos ti kaplje. I blagost te kupa dok ti šibom šaraju dlanove i tegle te propetog za zuluf. Milina je kad ti od gladi zajauču crijeva i […]

Jasan Pogled

Nepočin polje

Sve vi­še je nad ovim po­ma­mlje­nim svi­je­tom onih cr­nih Ve­lič­ko­vi­će­vih pti­ca. Sve ma­nje je ve­drih raz­nje­že­nih im­pre­si­o­ni­stič­kih bo­ja. A ro­man­ti­zam, šta to bje­še? I ne­ma vi­še raz­i­gra­no­sti, a pre­vi­še je kr­va­vih iga­ra. Za­tr­pa­va­ju nas be­smi­sli­com i bez­na­đem, lo­me nam pu­to­ka­ze, uti­ru pu­te­ve, za­vo­de nas u la­vi­rin­te. Mi­no­ta­u­ri su nam do­ma­ći­ni […]