Jasan Pogled
Gordo je rušio kamene mostove. Sladostrasno ih pretvarao u prah. Razvijani prah se pretvarao u ništa. On se pretvarao u led. Ona u nigdinu. – Šta to pucketa? – pita – Sjediš li pored vatre? – Moja minđuša se klati – kaže jecajno – Dotiče slušalicu. Zna: velika srebrna alka […]
Najbolje pjesme nastale su za kišnih dana, najbolje priče kad se razvedri. Memoare pišem srijedom i petkom. Nedjeljom ćutim. Dok pecam čujem kako riječi klokoću, osjećam kako mi grickaju prste na nogama, mile nogavicama, kuckaju u sljepoočnicama. Ovo je mala ispovijest pisca smiješnog imena. Htio je da bude nesređen, plahovit, […]
Da li je neko nekad vidio pupak onom vidrastom dječaku, a najviše je volio da jurca razgolićen odajama i salonima? Rokoko perika zasjela na usijanu glavu u kojoj se roji genijalnost i Turetov sindrom. Tako je čudo nad čudima istovremeno groktalo i stvaralo božanske simfonije i sonate, beskrajno u svemu, […]
Slušaju, a ne čuju. Osluškuju samo ropac sopstvenih nutrina. Gleda njihova uštirkana lica. Čuje arlaukanje i aplauz. Tako je odvajkada. I gdje je tu muzika?
U umrljanim trapericama, uskoj košulji sa smiješnim karnerima, napomađene nježne kose, u uglu zadimljene kafane, dok trese meso njegove majke. Zaškripale su žice u sanatorijumu i od tada ne prestaje da svira. Ovjenčan je slavom. Svi su zaboravili da je kopiljan i sin kafanske pjevačice. A on se toga najradije […]
Volio ih je bolno, muzicirao na gitari. Nijesu gledale njegove tople oči. Nijesu osjećale tužnu melodiju. Samo su piljile u skorelu krv ispod njegovih nokata. Stari, zagledan u sopstvene nokte. Bez ijednog akorda.
Želio je da spase Moniku. Da je otme iz kužne venecijanske truleži, da je sakrije od bolesnih nebesa. Poslao je Moniku u srce Evrope. Monika je u Pragu otvorila bordel’’Crna ruža’’. Gladila je stomačić pun isklijalog slovenskog sjemena. On osjeća razjedene desni, pogled mu truli. Jedino što ih spaja je […]
Obožavao je da pije sutonska vina zasoljena ženskim suzama. Da srkuće, cokće, otpija uz kikot. Da se ruga uplakanim koje su ga voljele, koje su mu se divile. Sad nema začinskih suza. Vino je davno obljutavilo. Razvijavaju se uzaludne godine kao sjeme maslačka. Sjeća se šta mu je Eleonora govorila […]
Živi u zemlji ruža. Spava na ružinim laticama. Izjutra se krijepi slatkim od ruža. Lijepo je biti gospodar zemlje koja miriše. Prvi put sam sedla konja, baca se na sedlasta leđa, juri galopom, satire pratnju za sobom. Zubima steže trnoviti bokor, krv mu na usta udara. Izlazi iz zemlje ruža, […]
– Eno ga sad, trune u zatvoru kao stučena zukva – kažu srkućući duvanski dim. – A gospođa mu, snuždila se kao popišan cvijet. Prvi put, za njegovog zemana, smiju se od srca. Dok se pali neonska cijev na dalekom plafonu ćelije, pomišlja: – U kakvom sam ja zatvoru bio. […]