Jasan Pogled
Želio je da spase Moniku. Da je otme iz kužne venecijanske truleži, da je sakrije od bolesnih nebesa. Poslao je Moniku u srce Evrope. Monika je u Pragu otvorila bordel’’Crna ruža’’. Gladila je stomačić pun isklijalog slovenskog sjemena. On osjeća razjedene desni, pogled mu truli. Jedino što ih spaja je […]
Obožavao je da pije sutonska vina zasoljena ženskim suzama. Da srkuće, cokće, otpija uz kikot. Da se ruga uplakanim koje su ga voljele, koje su mu se divile. Sad nema začinskih suza. Vino je davno obljutavilo. Razvijavaju se uzaludne godine kao sjeme maslačka. Sjeća se šta mu je Eleonora govorila […]
Živi u zemlji ruža. Spava na ružinim laticama. Izjutra se krijepi slatkim od ruža. Lijepo je biti gospodar zemlje koja miriše. Prvi put sam sedla konja, baca se na sedlasta leđa, juri galopom, satire pratnju za sobom. Zubima steže trnoviti bokor, krv mu na usta udara. Izlazi iz zemlje ruža, […]
– Eno ga sad, trune u zatvoru kao stučena zukva – kažu srkućući duvanski dim. – A gospođa mu, snuždila se kao popišan cvijet. Prvi put, za njegovog zemana, smiju se od srca. Dok se pali neonska cijev na dalekom plafonu ćelije, pomišlja: – U kakvom sam ja zatvoru bio. […]
Najviše mu smeta britko sunce, pa pokušava da zakloni oči. Prima udarac kundakom i zanosi se, onako trapav i dežmekast, sav bijel od brašna. Ljudi se načetili ivicom sokaka, čuje ih, bijesno sikću. Crveni posramljen, briše mokro lice, opet kundak i potmuli jek. Ovaj što mu prilazi, ulašten i plavook, […]
U bijeloj košulji, mirnim korakom, dok pod đonovima kao srča škripi smrznuti snijeg. Misli: ljubila se kao da svira flautu, potiljak joj miriše na mošus. Mraz mu siječe dah dok se sjeća dječijeg smijeha i srebrnih zvončića. Uvijek u svitanje, usne su joj vrele. A kad je počelo – gledao […]
Konji duge dlake propadaju kroz dubok snijeg. Razvijavaju oblake snježne prašine. Kad nema mećave nebo je nepojmljivo plavo. Tada je dim iz odžaka razigran. Prstima raščešljava umršenu bradu. Ispod natučene šubare pogled umrtvljen tugom. Gleda daleku dolinu, kuće rasute po njoj kao poljsko cvijeće. Vidikovac je granica. Kako li je […]
Žito preklasalo, hljeb prepečen, rakija razuzdana, a on mračan i jedak. Uvijek u gomili, navijek sam. Razbrekao od tuđih misli i sirovih lagarija. Ne zna šta će s knjigom kupusarom, pod koji kamen da je pritrpa, da joj slova isklijaju, da je ptice razgrabe. Ne može od knjige kako je […]
U zidu su njene skamenjene riječi. Stalno šapuće zidu zamišljajući njegovo lice. I posljednje joj riječi bijahu šapat njemu. Dolazi gorostasan, sa stvrdlom patnjom na licu. Sjedi među golim zidovima i osluškuje. Okamenjene riječi romore kao podzemna voda. Ništa nije čuo, sem ženinog priznanja davnog nevjerstva. I to, da ga […]
Kad zgusne saće večeri umoran i gladan bježi iz šume. Nikada se ne osvrće za sobom. Potiljkom sluti kako mu bukve, ogromne i gluve od starosti, prijete golim granama. Siguran je da će ga jednom u snu pritisnuti deblo, zato i zaspiva sa sjekirom umjesto sa ženom. […]