Jasan Pogled
Na zelenom kvadratu, pod mlakim suncem na zamućenom nebu. Mnoštvo balona drečavih boja. Na ležaljkama otromboljenih stomaka. Dok vrište razmažena djeca i ciče raspomamljeni krivonogi psići. Maze se i ljubakaju. Ispijaju ogromne krigle, mljackaju roštilj kobasice. Podriguju u sumrak. Svaki prdež izaziva erupciju divljeg smijeha. Žene čuče u žbunju. Psići […]
Razorili su lastavičja gnijezda, s ushićenjem i zviždukom veselosti. Laste su se izgubile u bezdanu neba. Njihova pilad sažvakala je čeljust noći. Oni žure ili se pretvaraju da žure. Uglavnom čačkaju nos i stružu zadnjice. Mirišu na kurjake.
Svi su gledali u vrata. Mlijeko kipi gaseći vatricu pod kotlićem. Raspremljene posteljice su hladne. Dočekala je zoru okamenjena na tronošcu. Osluškuju šćućureni na krevetu.
Svake večeri pred ikonostasom izmiva lice, stopljava srce i dušu. Žuri svome domu gdje ga iščekuju osmjehnuti. Do jutra se svi griju na njegovoj vatrici i udišu krepki miris čistote.
Što je manje mastila u mastionici, to je manje krvi u venama. Da je to znao, rjeđe bi za perom posezao. Da mu je neko rekao, ne bi žudio da zamastilja tačku na kraju. Slabo je gledao sunca i mjeseca, žurio je kući kao da će mu slova pobjeći. Pisao […]
Gordo je rušio kamene mostove. Sladostrasno ih pretvarao u prah. Razvijani prah se pretvarao u ništa. On se pretvarao u led. Ona u nigdinu. – Šta to pucketa? – pita – Sjediš li pored vatre? – Moja minđuša se klati – kaže jecajno – Dotiče slušalicu. Zna: velika srebrna alka […]
Najbolje pjesme nastale su za kišnih dana, najbolje priče kad se razvedri. Memoare pišem srijedom i petkom. Nedjeljom ćutim. Dok pecam čujem kako riječi klokoću, osjećam kako mi grickaju prste na nogama, mile nogavicama, kuckaju u sljepoočnicama. Ovo je mala ispovijest pisca smiješnog imena. Htio je da bude nesređen, plahovit, […]
Da li je neko nekad vidio pupak onom vidrastom dječaku, a najviše je volio da jurca razgolićen odajama i salonima? Rokoko perika zasjela na usijanu glavu u kojoj se roji genijalnost i Turetov sindrom. Tako je čudo nad čudima istovremeno groktalo i stvaralo božanske simfonije i sonate, beskrajno u svemu, […]
Slušaju, a ne čuju. Osluškuju samo ropac sopstvenih nutrina. Gleda njihova uštirkana lica. Čuje arlaukanje i aplauz. Tako je odvajkada. I gdje je tu muzika?
U umrljanim trapericama, uskoj košulji sa smiješnim karnerima, napomađene nježne kose, u uglu zadimljene kafane, dok trese meso njegove majke. Zaškripale su žice u sanatorijumu i od tada ne prestaje da svira. Ovjenčan je slavom. Svi su zaboravili da je kopiljan i sin kafanske pjevačice. A on se toga najradije […]