Voljeli su se, nije da nijesu. On je sjedio na stijeni i slikao more. Ona je sjedjela iza i slikala ga dok slika more. Kad je završio sliku, lagano je složio pribor i otišao bez pozdrava. Ona je slikala njegov odlazak.

Budiš se glavobolna svakog Božijeg jutra. Neke smršene riječi bruje kao pčele, navikla si već da pritajiš srce i slušaš ponoćni bruj. S glavom na visokom perjanom jastuku, lagano razmrsuješ riječi. Jastuk je pun požude, dahtanja, uzdaha, ugrušane lirike. Bijesna, pobjedonosno istresaš jastučno perje koje se kovitla na vjetru. Misliš,ponosna […]

Svima govoriš o nekakvoj kuli, na stijeni, iznad mora. Ona je za tebe početak i kraj svake bitne priče. Nadražuješ drugarice omamljenih očiju da pođu za tobom, izmaštanom stazom, kroz odsanjani borovnjak ka bijeloj kuli koja je, tako im tvrdiš, najstrašnija i najljepša pod slapom mjesečine. U toj kuli, na […]

Slatko ćućorenje, neodoljiva mimika, zavodljivi pokreti njegovanih ruku, vatrice u pogledu. -Sija grad Vašom ljepotom, mlada damo – kaže gospodin u prolazu dižući crni šeširić. Bijeli prostrani stan u kojem odjekuje muk. U fiokama, na policama, u plakarima – miris užegle nade. I uvijek tako – zaspiva na leđima, s […]

Katarina Krasna radi kao pripravnica u Etnografskom muzeju. Gricka olovku, stoji pred staklenim ormarom zagledana u pelerinu boje šljive. Katarina Krasna svečeri voli da samuje, pije kompot od šljiva i gleda filmove sa konjanicima i kočijama. Izjutra, dremovna i topla, istresa stolnjak kroz prozor, pravo na glavu stare astmatičarke i […]

Suvomrazica. Magistralni put. Lijepa Vislava Šimborska u kratkoj bundi uzdignutih revera sa pufnastom bijelom šubarom na glavi. U desnoj ruci kavez u obliku zvona, u njemu skakuće kanarinac. Vislava Šimborska posrće nepoznatim krajolikom. Noć joj melje kosti hladnoćom. Kanarinac je uginuo. Vjetar joj smiče šubaru, odnosi je u nebo. Igličasti […]

Samovar, samoća, fotografije. Pokućstvo oplemenjeno gospodstvom starine. Miris zrelih kajsija, srebrni escajg, poslužavnici, šoljice, ikonice, gobleni, pisma- sve je spakovano u kartonske kutije. Najzad je uspjela da vrati onaj prastari jesenji poljubac na Savskom pristaništu. Osjetila je, napokon, ukus suza kojim je ispratila Sergeja. Sada je bila sigurna da će […]

Mati Angelina je bila djevojčica kad je čula: duša u koljenima prebiva. Sveto pismo je na noćnom stočiću, ona je sama i prozebla u zidinama mračnog samostana. Sluđena je muškom šakom na svojim koljenima i vječnim pitanjem: Jesu li lijepa ili ružna? Iz zbirke Kapi

Za njom pada trava. Sustižu je gonioci. Iskeženi, prskaju balom. Kidaju bijele dojke. Znala je jednog od njih. Uvijek se plašila njegovih noktiju.

Zahvatila je vodu iz bunara i onako studenu sručila je na glavu. Radila je to godinama, ljeti kao i zimi. Svi su žalili takvu ljepotu, a niko se ne sjeti da zatrpa bunar. Nije bilo teško znati gdje je.   Iz zbirke Kapi