Secrets & Lies, igrani, 1996
REŽIJA: Mike Leigh
ULOGE:
Timothy
Spall,
Phyllis Logan,
Brenda Blethyn
SCENARIJ:
Mike
Leigh
FOTOGRAFIJA:
Dick
Pope
SADRŽAJ:
Hortense,
crna i uspješna liječnica, nakon smrti posvojitelja pokušava
pronaći prave roditelje. Na veliko iznenađenje otkriva da je njena
biološka majka bjelkinja, tvornička radnica Cynthia. Ona živi u
skromnu stančiću s izvanbračnom i neprijateljski raspoloženom
kćerkom Roxanne. Nakon gotovo dvije godine posjećuje ju brat,
uspješni fotograf Maurice. On odlučuje iskoristiti Roxannein 21.
rođendan za obiteljsko okupljanje, usprkos protivljenju supruge
Monice. Cynthia, koja nakon poprilične muke priznaje Hortensei da
joj je majka, odlučuje je pozvati na taj skup kao prijateljicu iz
tvornice… Film nominiran za Oscara u pet kategorija, među
kojima su i one za najbolji film i režiju.
BOJA, 142 MIN
http://kinotuskanac.hr/movie/tajne-i-lazi
Nakon pogreba posvojitelja, Hortense kreće u potragu za svojom biološkom majkom. Cynthia isprva negira da je to ona jer je Hortense crna, a ona bijela, no pokazuje se da stvarne laži i tajne leže dublje od boje kože.
Između jednostavnih krajnosti obreda pogreba i vjenčanja, kojima započinje, te katarzičnog iskazivanja potiskivanih osjećaja kojim završava, film razvija zaokružen prikaz uspostave i održavanja međuljudskih odnosa. Usporedne linije fabule Cynthiju smještaju u središte nastojanja dvoje ljudi da s njom ostvare emocionalni kontakt, njezina brata Mauricea i Hortense, kćeri koju je dala na usvojenje, naglašavajući njihovim zanimanjima fotografa odn. optometričarke kako je čin gledanja složeniji od uočavanja boje kože. Leighovo umijeće postizanja iznimnog psihol. realizma proizlazi iz njegove varijante metode Stanislavskoga koja zaplet gradi ekstrapoliranjem elemenata iz dugotrajnih i pomno strukturiranih improvizacija koje detaljno razrađuju aspekte likova i njihovih odnosa, ostvarujući »učinak stvarnoga« – kako glumačkim izvedbama zasnovanim na nizu prividno nefunkcionalnih pokreta, tako i prizorima koji upravo stoga što ne pridonose fabuli pojačavaju njezinu uvjerljivost. Dugi kadrovi posvećeni su nijansiranom razvoju emotivnih odnosa, poput desetominutnog prizora razgovora majke i kćeri za stolom kafića snimljenog statičnom kamerom, ili slojevitoj interakciji veće skupine, kao u sedmominutnom kadru–sekvenci rođendanskog roštilja. Na festivalu u Cannesu film je nagrađen Zlatnom palmom, B. Blethyn nagradom za najbolju žensku ulogu, a Leighu je dodijeljena nagrada ekumenskog žirija.
T. Brlek
