grčki: Ο Δράκος; engleski: The Ogre of Athens ili The fiend of Athens
Osvojio je nagradu za najbolji film 1955–1959 na prvom filmskom festivalu u Solunu. Takođe je sudjelovao na 17. Međunarodnom filmskom festivalu u Veneciji.
Na Međunarodnom filmskom festivalu u Solunu 2006., film je proglašen za jedan od deset najboljih grčkih filmova svih vremena od strane PHUCC (Panhelenska unija filmskih kritičara).
Teskt sa sajta gambee82:
I dok se Grčku smatra pradomovinom i kolijevkom kazališta, kad je film u pitanju, ovu zemlju s juga Europe na kartu svijeta smjestili su tek 60-ih redatelj Michael Kakoyanis i kompozitor Mikis Theodorakis hitom “Grk zorba”. Sedamdesetih se pojavio art-filmaš Theo Angelopoulos kojeg se i danas smatra najvažnijim grčkim filmašem, njihov pandan Tarkovskom, no jasno da su se i ranije ondje snimali filmovi. Jedan od najpoznatijih filmova te “pred-kakoyanisovske” kinematografije u kojoj smo Grčku upoznali kao mjesto iskonske zabave, ića i pića, plesa i pjesme i koja se ubrzo pretvorila u eskapističku oazu za američke i zapadnoeuropske intelektualce, bio je “O Drakos” ili “The Ogre of Athens” Nikosa Koundourosa.
Baš kao i velika većina europskih zemalja i njihovih poslijeratnih filmaša, tako je i u Grčkoj pedesetih prevladavao neorealizam pod utjecajem talijanskih filmaša kao što su Rosselini ili De Sica, a otklon od tog stila Koundouros je učinio ovom apsurdističkom, egzistencijalističkom dramom. U središtu pažnje je Thomas, gotovo nevidljivi i bezlični bankovni činovnik kojeg nitko i ne primijećuje sve dok on sam slučajno ne zamijeti da je fizički nevjerojatno sličan poznatom kriminalcu koji se naziva Zmaj (Drakos na grčkom). U potrazi za nekim uzbuđenjem u životu, Thomas će se ubrzo početi predstavljati kao Zmaj, a ubrzo će postati i vođa kriminalne organizacije koja se uglavnom sastaje u noćnom klubu.
U istom tom noćnom klubu u kojem se pije, pjeva i pleše cijele noći, uglavnom se odvija i radnja filma snimljenog pod podjednakim utjecajem neorealizma, ali i njemačkog ekspresionizma dvadesetih te grčke tragedije. Ipak je to Grčka pa cijela priča mora završiti tragično pošto će se sredovječni i ne baš atraktivni Thomas fatalno zaljubiti u mladu i lijepu pjevačicu koja nastupa u baru. Kao što je često slučaj bio filmovima koji su bili dosta ispred svog vremena, tako je i “O drakos” nakon premijere u Veneciji doživio i komercijalni i kritičarski debakl.
No, s vremenom se prometnuo u jednog od prvih klasika modernog grčkog filma te je tek naknado prepoznato da je to i zapravo politički angažirani film u kojem se subverzira grčko društvo nakon građanskog rata između komunista i nacionalista poslije II svjetskog rata i grčku ovisnost i podčinjenost zapadu. I sam Koundouros je u kasnijim intervjuima istaknuo da je “O Drakos” višeslojna parabola u kojoj se kriminalno podzemlje prikazuje u nekako humorističkom tonu. Film je to koji se smatra i jednim od prvih filmova grčkog novog vala nakon kojeg su i mnogi drugi tamošnji filmaši počeli eksperimentirati i igrati se s do tada uvriježenim narativnim kanonima.
https://gambee82.blogspot.com/2022/09/o-drakos-ogre-of-athens-1956grc-810.html
