.
Svijet je danas naseljen adolescentima, djecom. Nije istina da svijet stari, naprotiv, svakim je danom sve mlađi. Djeca su još donedavno imitirala svijet odraslih i žurila se da što prije odrastu. Danas djeca više ne odrastaju. Odrasli nastoje da što duže ostanu mladima. Nedavno sam, eto, vidjela na televiziji američku glumicu Cher i njezinu kćerku. Cher je izgledala kao da ima dvadeset godina, kćerka kao da ima trideset.
U posljednje vrijeme sa sve većim oprezom hodam gradskim ulicama. U tramvaj ulazim polako, kao osuđenik. Jer svaki čas postoji opasnost da me netko zvizne po leđima, rebrima ili glavi. Ti zbog kojih sam oprezna nose na leđima ruksake. Srasli su s njima kao s grbom. Tom grbom nevino čiste prostor oko sebe. Ruksak i bočica .eviana. zaštitni su znaci novih ljudskih primjeraka. Modu su prihvatili adolescenti, da povuku granicu između sebe i svijeta odraslih, ali su im se odrasli pridružili. Sve češće srećem zrele žene, u dobi od trideset do pedeset, koje se ne odvajaju od svojih bočica s vodom i s vremena na vrijeme potežu male gutljaje. Usput rečeno, vlasnici ruksaka i bočica ne komuniciraju među sobom. Čini se da svatko korača svijetom sam.
I am just a kid . fraza je koju sve češće čujem, osobito u američkoj izvedbi.
I am just a kid magična je formula koja skida svaku odgovornost s onoga koji ju je izgovorio. U američkom mjestu Glen Ridge 1989. grupa adolescenata silovala je (između ostaloga i palicom za baseball) sedamnaestogodišnju retardiranu djevojku. Cijelo mjesto se upelo da prikrije zločin jer radilo se naprosto o “našim dječacima”, our guys. Nedavno je Ameriku uzbunilo nekoliko slučajeva mladih roditelja koji su ubili vlastite novorođene bebe, strpali ih u vreće (paper or plastic?) i bacili u kante za smeće. They were just kids! – ponovo su se mnogi trudili da opravdaju slučajeve.
Djecoubojice su imale po devetnaestak godina.
Paula Jones je žena čije je ime zvonilo svjetskim medijima zahvaljujući detalju. Pred Paulom su prije nekoliko godina spale guvernerove i buduće predsjednikove gaće, što je Paulu naknadno duboko uvrijedilo. Braneći svoju nevinost i naivnost, Paula Jones je glasom petnaestogodišnje djevojčice rekla: I am just a conutry girl. Drugim riječima: I am just a kid. Paula Jones je za svoju ulogu u američkom “zipper-gate” dobila odštetu od gotovo milijun dolara, a zaradit će i koji dolar više. I Monica Lewinsky, druga just a kid, čeka na svoju satisfakciju.
Na TV-showu Jerryja Springera odrasli ljudi skidaju gaće, pokazuju jedni drugima spolne organe, tuku se, vuku jedni druge za kosu i izgovaraju debilne rečenice. Show s neglumljenim i bučnim zadovoljstvom gledaju uglavnom adolescenti – djeca. Jerry Springer show je trenutni najuspješniji američki masmedijski domaći ali i izvozni produkt: vrti se u nekih četrdesetak zemalja svijeta. Jerry Springer odbija da misli o tome što radi. Moj show je žvakaća guma, ja sam samo voditelj, pojma nemam o čemu se radi, uporno ponavlja Jerry Springer. Drugim riječima: I am just a kid.
Model autoritarnih roditelja, oca ili majke, koji je začeo modernu psihoanalizu i desetljećima je hranio, postepeno je patološki mutirao u model roditelja-pedofila. Kolektivna opsesija tim kulturno prilagođenim traumatskim modelom danas je na svome vrhuncu. Rijetke su javne osobe u američkoj zabavljačkoj industriji koje nisu javno priznale da su ih roditelji u djetinjstvu seksualno molestirali.
Stotine tisuća anonimnih ljudi naknadno su otkrili potisnutu seksualnu traumu svojim psihoterapeutima. Američka “post-traumatska kultura” na kraju je, posve logično, zakačila i trenutnog američkog predsjednika, kolektivnu projekciju nacionalnog oca.
Slogan našeg vremena – I am just a kid – ne podrazumijeva više radost, nevinost, radoznalost, spontanost i naivnost. On znači: Nisam odgovoran, Pojma nemam, Ja sam žrtva ili Nisam znao. Ovu promjenu značenja dobrano podupire industrija. Ta koja se brine za tijelo (kozmetika, plastična kirurgija, medicina, health&fitness klubovi) i ta koja se brine za duh, što ne znači drugo do fun (televizija, film, izdavaštvo). Zbog prve su ljudi sve mlađi, zbog druge sve gluplji.
Svijet je danas naseljen adolescentima, djecom. Pokušavam se prilagoditi. Kupila sam, eto, ruksak i bočicu. Promatram evoluirane primjerke ljudske vrste. S ispranim licima iz kojih se ne može pročitati ni dob, ni misli, ni osjećanja, niti životno iskustvo, lagašno koračamo svijetom i svi marljivo cuclamo svoje bočice. Ispijamo gutljaje pročišćene vode, natežemo supstitut davno izgubljene dude, supstitut supstituta.
Dubravka Ugrešić
Reč no. 64/10, decembar 2001.
