Nalazi se u džunglama Bornea, gdje su Prudonovi, Furijeovi i Kabeovi učenici osnovali koloniju, oko 1850. Smatra se da je ova kolonija veličine jedne trećine Francuske, ali ona vjerovatno nije veća od samog Bornea. Prestonica se sastoji od ogromnih, udobnih kuća sa toplom i hladnom vodom, električnom strujom, centralnim grijanjem i gramofonima (koje su prvi doseljenici izmislili prije Edisona), Sobe su ukrašene narandžastim pločicama, pod je od neprozirnog stakla, a tavanice su konkavne i prekrivene gipsanim radovima. Svaka kuća ima lučne prozore s lijepim pogledom na ulice. Postoji Ministarstvo rata, Ministarstvo nacionalne estetike i Palata zadovoljstva gdje jednom nedjeljno grupno vode ljubav svi građani koji se pridržavaju slova zakona.
Po dolasku, prvi doseljenici povukli su se u planine da bi se zaštitili od urođenika. Postepeno, oni su stekli samopouzdanje i konačno postali gospodari nad cjelokupnim stanovništvom. S obzirom da je njihov ideal bila država ravnopravnog društva, oni su potisnuli svaku opoziciju da bi važilo samo jedno mišljenje. U Adamovoj zemlji, dobrostanje pojedinca je podređeno dobrostanju nacije. Država propisuje šta je prihvatljivo ili korisno, i svi to moraju prihvatiti kao zakon. Državna religija je Religija prirodne harmonije, i u njenu čast Ministarstvo nacionalne estetike organizuje godišnju paradu mladih i lijepih djevica. Novac ne postoji, jer država pruža sve. Međutim, ništa se ne može kupiti, prodati ili pokloniti. Pojedinci koji se smatraju prijetnjom za Nacionalni ideal sterilizuju se. Kriminalci se šalju u armiju gdje ih nadziru avioni bombarderi (koje su prvi doseljenici izmislili 1860.). Djeca pripadaju državi i odgajaju se u skladu sa nacionalnim pravilnikom. Umjetnici moraju da se uzdržavaju od izražavanja ličnih emocija i moraju stvarati djela koja odražavaju ideal zajedništva. Moto ove kolonije je: “Znanje je zadovoljstvo; Proizvodnja je čast; Uništavanje je sramota”.
Posjetiocima se skreće pažnja da se alkoholna pića i duvan ne mogu unositi u ovu zemlju i da ih carinske vlasti konfiskuju.
Izvor: Pol Adam, Lettres de Malaisie, Pariz, 1898.
