Aprilsko predvečerje,
spustilo mi se, nježno, u krilo,
utoplilo tren-sivilo.
Osjećam dah –
rijeke, travke, lišća.
Povjetarac, ples sa kosom,
lepidoptera pogled.
Čitam Bodlera.
Šapućem stihove.
Kraj.
Mogu li da ti kažem,
Šarl, da traga tvog tog
proljećnog dana,
kad ču tiho Albatrosa,
ne upoznah, koračaji moji,
bili bi,
drukčiji.
Branka Blagojević
