Što sam bio stariji, sve manje su me ispunjavala sitna
zadovoljstva koja mi je život pružao i sve jasnije sam shvatio gdje treba
tražiti prave izvore radosti i smisla. Naučio sam da biti voljen ne znaci
ništa, a da je voljeti sve, da je sposobnost da osjećamo, ono što daje
vrijednost i ljepotu našem postojanju. Gdje god bi se na zemlji pojavilo ono
što se moze nazvati srećom, bilo je satkano od emocija. Novac nije ništa, moć
nije ništa. Mnogi imaju i jedno i drugo, a ipak su nesretni. Ljepota nije ništa,
vidio sam ljepe muškarce i ljepe žene koji su bili nesretni uprkos svojoj
ljepoti. Ni zdravlje nije sve; svatko je zdrav ko se tako osjeća; bilo je
bolesnika punih volje za životom koji su je njegovali do samog kraja i bilo je
zdravih koji su venuli mučeni strahom od patnje.
Ali sreća je uvijek bila tamo gde je neko znao da voli i živio za svoja
osjećanja; ako ih je njegovao, ako ih nije gazio i potiskivao, ona su mu
donosila zadovoljstvo. Ljepota ne pruža radost onome ko je posjeduje, već onome
ko zna da je voli i da joj se divi…
Herman Hese
