Čas anatomije doktora Nikolasa Tulpa, Rembrantovo ulje na platnu, iz nepoznatih razloga krasi zid pokraj stepenica koje vode do ljubavnih soba motela Herkules. Djelo prikazuje uglednog ljekara kako znatiželjnoj grupi ljudi pojašnjava muskulaturu secirane ruke pogubljenog kriminalca, Arisa Kinta, ili ako ćemo težiti hirurškoj preciznosti gospodina Tulpa — muskulaturu njegovog svježeg leša.
Pored slike upravo prolazi vlasnica motela, madam Žak, čija je glavna briga da klijenti novac iz džepova i druge materijalne dragocjenosti mijenjaju za osmijeh na njihovim rumenim licima, sniženi krvni pritisak, a u krajnjem slučaju i predinfarktno stanje poslije tretmana jedne od djevojaka za utjehu. Ruke madam Žak ukrašene su samodržećom ljubičastom narukvicom od metala i srebrnom narukvicom sa crvenim koralima koja je poklon pokojnog muža sa jednomjesečnog putovanja iz sjevernih zemalja Afrike.
Nikome nije priznala da je njen suprug narukvicu osvojio na partiji pokera od korumpiranog gradskog pisara kada je usled nedostatka novca zaprijetio svojoj ženi amputiranjem ruke od lakta nadole ako je kojim slučajem ne preda mirnim putem i sve to pravdao užasno lošom srećom na kartama. Pošto je učinila zahtijevano, pisar je značajno popravljenog raspoloženja, ali glasom punim samoprekora, utvrdio da nikako nije smijeo da je uznemirava u gluvo doba noći i ponizno se izvinjavao ako je eventualno zvučao grubo, što mu nikako nije bila namjera.
Neizostavno, kao i svake druge večeri otkako ga je prije sedam godina napustila žena, mjesto na jednoj od barskih stolica zauzeo je brbljivi gospodin Ričard. Od prvog dolaska, pa do današnjeg dana, naručuje pivo od đumbira i, uz određenu napojnicu, malo pažnje od jednooke konobarice Morin. Ona i red pijanica duž šanka čine publiku njegovim besmislenim izrekama. Jučerašnjoj, na primjer: — Prostirka crvenog tepiha ne znači mnogo ako par nogu koji je gazi vodi direktno u provaliju.
Istog trena, malobrojni slušaoci primjetili su da izrečena mudrost zapravo nema nikakvog smisla, što je primoralo Ričarda na brzo skretanje pažnje. Momentalno se požalio na dobijeno pivo, navodeći da bi daleko bolje prošao da se popišao u praznu čašu i naposljetku u nju zadenuo kišobran, pretvarajući se da ispija neki specijalno pripremljen koktel.
Na vratima se pojavio gradski pisar. Iz unutrašnjeg džepa sakoa vadi češalj i nekoliko puta prelazi po neumjesno zalizanoj kosi. Došao je na zakazan termin kod omiljene prostitutke Dženi, zbog koje ulaže napore da izgleda mlađe. Za šankom Morin manjim monologom izražava blagoslovenost posjedovanja samo jednog oka. Tvrdi da je lijevo oko toliko dobro služi da ga ne bi mijenjala ni za par najljepših očiju na kugli zemaljskoj, sve i da su to oči same Odri Hepbern. Kada njena mašta, potpomognuta sa dva ili tri viskija, kroz 15 minuta bude potpuno eksplodirala, ponosno će isticati neizmjereno žaljenje što joj funkcionalno oko nije smješteno na čelu tačno iznad nosa, centrirano kao naslov u novinama. Ričardu ovo izlaganje djeluje prilično smisleno, te smatra odgovarajućim da sljedeća zdravica bude u čast toliko hvaljenog oka.
Pisar je na trenutak zastao pored slike. Nije mogao da se otrgne utisku da ga gospodin sa hartijom u ruci, koji naročito ne prati rad uvaženog ljekara, vrlo osuđujuće posmatra. Budući da kritičar nije u stanju da skrene pogled, odlučio je da to učini on. Nabacio je mladalački osmijeh i uputio se u zagrljaj svoje plaćene ljubavnice. — Ko se s kurvom sveže, jedno tijelo sa njom postane — akrobata sa riječima primjetio je pisarev dolazak i bitno podigao ispružen kažiprst, nagovještavajući da izgovara nešto od velikog značaja.
Pisar je odlučno pokucao, a Dženi u privlačnom crnom korsetu otvorila vrata. Strasni holivudski poljupci bili su sve što je mogao, jer je i ovog puta njegova želja daleko nadmašivala njegovu muškost. Ričardu je stiglo peto pivo, a sa njim i duboko razmišljanje o svrsi života i beznađu u kom se nalazi. Kada bi jedno dijete, samo jedno dijete dobilo ime po njemu. Ili makar neka torta. Čokoladna. Sasvim obična čokoladna torta. Bio bi to život vrijedan življenja.
Ričardov tok misli prekinuo je pucanj koji je dolazio iz predvorja. Pisar se očevim revolverom odjavio iz motela, a ujedno i sa ovog svijeta. Krv je raspršena svuda po zidu i slici. Madam Žak briznu u glasan plač. Najviše jer je pisar donosio stalan prihod motelu. Hvala dragom Bogu, na vrijeme je stigla da izvuče novac iz pisarevog novčanika. Njemu više neće trebati. Kada bi nesrećni Kint nekim čudom mogao da oživi, nema sumnje da bi posljednje atome snage usmjerio da iskoči iz rama i opljačka pokvarenu madam Žak.
Uznemirena Dženi prekriva pisara čaršavom. Ništa što jedna cigareta neće zaliječiti. Vrata bara se zatvaraju, a veče u motelu nastavlja. Mjesto na kome je svaki muškarac Herkules.
Aleksandar Hranisavljević
