U našoj kulturi dobro poznati i veoma popularni mađarski pisac, esejista i mislilac Bela Hamvaš načinio je veoma smeo i ambiciozni poduhvat – izdvojio je iz celokupne duhovne istorije covecanstva ona, po njegovom mišljenju, najznačajnija pisana dela (zapravo, njihove odlomke) i od njih sastavio zbornik najumnijih mislilaca ljudske istorije, od Hermesa Trismegistosa, Lao-Cea, Konfucija, Bude, preko Heraklita, Platona, Origena, Svetog Avgustina, Erazma, Paskala, Getea, pa sve do Jaspersa, Hajdegera i Siorana.
Ahikarove pouke
Ako te istučem, sine moj, nećeš umreti, ali ako ti dopustim da svojeglavo živiš, propašćeš.
Batine za sina, grdnja za kćer, stroga reč za slugu – ko tako radi, ispravno postupa.
Dizao sam vreće peska, nosio so, ali sve mi je bilo lakše nego dug. Dizao sam slamu, nosio seno, ali sve mi je bilo teže nego dobar prijatelj.
Mnogo je zvezda na nebu koje su bezimene; mnogo ljudi živi na zemlji koji su bezimeni.
Ahikar, junak poučne istočnjačke priče, jednog od najstarijih djela svjetske književnosti, nastalog oko ←VI. stoljeća. Fabulu, pouke, poslovice i zagonetke iz djela preuzimaju i druge stare književnosti (hebrejska, grčka, rimska, indijska). U srednjem vijeku prerade priče šire se u perzijskom, arapskom, armenskom i slavenskom svijetu.
