Portal Index napravio je listu deset nezaboravnih pjesama kroz koje donose jedinstvenu priču o muzičkom putu Arsena Dedića.
1. Moderato cantabile (1969. “Čovjek kao ja”)
Svoj prvi studijski album “Čovjek kao ja” objavljuje 1969. godine. Album osvaja naslov zlatne ploče i prodaje se u 60.000 primjeraka. Kritika danas album smatra jednim od najboljih Dedićevih ostvarenja u njegovoj cijeloj karijeri te jednim od najboljih albuma hrvatske glazbe uopće. Njegov značaj se ogleda u “prevratničkom” uključenju koncepta individualnosti nasuprot kolektivizma.
Književnik Dušan Kovačević je u vrijeme objave navodio da je Dedić samim nazivom svog albuma, i istoimenom pjesmom, dao slušateljima “legitimnost, putovnicu u privatnost”, budući da je prije toga šlageristika bila opća i publici se obraćala uvijek u množini. Prvi put se netko obratio u prvom licu jednine, obznanio postojanje “ja” u vremenu u kojem je postojao kao vrlina samo kolektivni osjećaj i kolektivno postojanje.
2. Tvoje nježne godine (1973. “Homo Volans”)
- rodio mu se sin Matija, nakon čega se vjenčao s Gabi Novak, s kojom je bio u vezi još za vrijeme prvog braka, dok im je kum bio talijanski kantautor Gino Paoli. Tijekom 1970-ih postaje suzdržaniji, sklon ironiji i satiri te nalazi nadahnuće u svakodnevnom svijetu. Dedić uskoro počinje suradnju s pjesnikom Željkom Sabolom, a u tom periodu pojavio se i dvostruki album “Homo volans“.
3. Ne daj se Ines (1976. “Porodično stablo”)
Sedamdesetih dolazi do izražaja njegova sklonost scenskoj glazbi te piše glazbu za kazalište, film i televiziju. Autorska pjesma ostaje njegov osnovni izraz, ali piše i primijenjenu glazbu, (“Kad bi svi ljudi na svijetu…”) pjesme za dalmatinske klape, glazbu za reklamne spotove. Premda je još od ranih šezdesetih pisao za klape, sedamdesetih i kasnije piše i sklada pjesme koje su danas gotovo postale narodne (Zaludu me svitovala mati, Vratija se Šime, Sve ti sritno bilo, Rodija se sin, Dida moj, Ni u moru mire i druge).
Sam Dedić rekao je da mu je Ines, kojoj je pjesma i posvećena, priznala da ju je pjesma obilježila za cijeli život. Naime, radilo se o likovnoj umjetnici s kojom je svojevremeno bio u vezi i koja danas živi u Milanu.
4. Ljubim tvoje lijepe bore (1980. “Gabi & Arsen”)
Tijekom osamdesetih Dedić objavljuje čak 14 studijskih albuma. Uslijedio je album “Pjevam pjesnike”, na kojem je Arsen između ostalih uglazbio Krležu, Kaštelana, Ujevića i Kovačića. Na “Naručenim pjesmama” (1980.) sabrao je skladbe koje je napisao drugima, poput “Sve je to od lošeg vina” do “Pamtim samo sretne dane”. Iste godine objavljuje i prvi studijski album sa suprugom Gabi Novak, Arsen & Gabi, uokviren završnom pjesmom “Stara moja, stari moj”.
5. Nije lako bubamarcu (1982. “Arsen pjeva djeci”)
Tijekom osamdesetih nastavlja s pisanjem pjesama za djecu te 1982. objavljuje album “Arsen pjeva djeci” (“Nije lako bubamarcu”, “Čemu služe roditelji”, itd.)
6. Djevojka iz moga kraja (1984. “Provincija”)
U albumu “Provincija” (1984.) objavio je skladbe koje su kasnije redovno uvrštavane u popise njegovih ponajboljih pjesama (“Djevojka iz moga kraja”, “Sve te vodilo k meni”, “Razgovor s konobarom”). 1985. potpisuje soundtrack za film “Anticasanova” te u dvostrukom nosaču zvuka ironičnog imena Kantautor obrađuje i objavljuje prepjeve J. Brela, Leonarda Cohena, Lennona, Gina Paolija, Bulata Okudžave i drugih, ali i izvodi skladbe koji su napisali i skladali drugi (poput Goloba, Diklića, Britvića, Montena).
7. Završit ću kao Howard Hughes (1993., “Tihi obrt”)
Ratne 1993. objavljuje album Tihi obrt u kojem se dotiče ratnih zbivanja i napada na njegov rodni Šibenik, u kojem mu je tada još živjela majka. Među poznatije skladbe s albuma ubrajaju se Mozartova godina 1991, Majka hrabrost i Završit ću kao Howard Hughes. Svoje skladbe i pjesme pisane za klape 1996. sabire na kompilaciji “Ko to more platit”. 1997. Dedić objavljuje nosač zvuka Ministarstvo straha (isprva pod nazivom Ministarstvo), kritički izvrsno primljen.
8. Ministarstvo straha (1997. “Ministarstvo straha”)
Po objavljivanju, kritika je album nazvala ‘remek-djelom’, a profesija mu je 1998. dodijelila Porin u kategoriji Najboljeg albuma zabavne glazbe[23] te nagradu „Milivoj Körbler” (za autorsko stvaralaštvo u području zabavne glazbe). Album sadrži 14 pjesama među kojima su “Seosko groblje”, “Tvoje tijelo – moja kuća”, “Ratni profiteri”, “Stari vuci”, “Čistim svoj život”, “Ruke”, te naslovna “Ministarstvo straha”. Dedić je autor gotovo svih tekstova, osim antiratnih pjesama “Seosko groblje I” i “Seosko groblje II” koje je napisao književnik Antun Šoljan.
9. Mi smo lišće s iste grane (2003.)
U travnju 2013. Dedić je s Mišom Kovačem, svojim sugrađaninom Šibenčaninom, snimio duet, pjesmu “Mi smo lišće s iste grane” za koju je snimljen i spot. Iako su obojica u svojim žanrovima bili najpopularniji pjevači, a djetinjstvo su proveli na istoj ulici, trebalo je proći 48 godina da zapjevaju zajedno.
10. Amigo (2004. “Na zlu putu”)
U 2004. objavljuje i album “Na zlu putu” s 19 skladbi, nagrađen dvjema nagradama “Porin” kao album godine te najbolji album pop i zabavne glazbe. Album je refleksija Dedićevog poimanja svijeta i ljudi (“Ekvilibristi”, “Negve”), isječcima iz svakodnevnog života s tipičnim ironičnim odmakom (“Samo da ti noge nisu hladne”) ili pak hommageu ženama i prijateljima (“Pjesma o Gabi Novak”, “Žena koja ne zna što hoće”, “Amigo”). 2005. u Lisinskom je održao koncert “Trokut” s Ginom Paolijem uz gostovanje Zorana Predina, koji je objavljen na DVD-izdanju.
http://www.index.hr/black/clanak/arsen-prica-o-legendi-kroz-deset-nezaboravnih-pjesama/836508.aspx
