Mi obični smo ugasili. I prije korone. Dakle, stalo nam je do vas, jer bez vas ni korone ne bi bilo. Dakle: Perite ruke… Posebno vi kojima su baš prljave… I posebno vi kojima na rukama ima sumnjivih tragova… Na primjer-od prljavog novca. Na primjer od čiste krvi… A ima […]
Author: Boris Jovanović
Zrnce stida
Pa neka to zrno bude i manje od onoga slavnoga zrna gorušice… Neka bude zrno od zrna gorušičinog, neka bude zrnce od zrnca… Samo da ga bude… Da se konačno pojavi to majušno zrno stida i da obasja ovaj beskrajni mrak…jer, ako se pojavi, ako se projavi, uništiće beskraj mraka, […]
Milo Prvi i Henri Osmi
Onaj, tamo njihov, Henri bio je, kako kazuju knjige starostavne, veoma visok, snažan, atletski građen čovjek… Milo Prvi je odista visok kao pritka, što bi se reklo kao bandera ili direk, iliti, rečeno modernijem jezikom-dalekovod…sad da li je atletski građen-sporno je. A ima li atletske sposobnosti-naravski da ima. I to one maratonske. Njegov […]
Misterije organizma
Zašto radi to što radi? A zna se ko radi i šta nam radi… Zašto traje toliko koliko traje, a kad se jednom završi, kako će se završiti… Da li radi to što nam radi svojom voljom ili je to stvar instinkta. Da li je on koji nam sve ovo […]
Starac bez mora
Osamdeset i četiri dana bio si u svom urnebesnom suvozemnom čunu, zaljuljan kao pijani mjesec, dragi strikane. Osamdeset i četiri dana nošen opakim i dražesnim strujama, uronjen u fantaziju, prepušten kovitlacu nečega što je i veće i manje od života. Osamdeset i četiri dana u rakijskom paklu koji pokatkad zasvjetluca […]
Zakonsko bezakonje
I Holokaust je sprovođen po zakonu… Tek da se sjetimo ovog ozakonjenog užasa… Tek da se sjetimo one jezive sintagme- banalnost zla… Ozakonjena banalnost zla, kako bi se to po zakonu ustvrdilo… I prokleta endehazija, najužasnija nakaza u istoriji čovječanstva, šljakala je po zakonu… Tek da i to spomenemo… Samo […]
Srećna nam tužna godina
Da si mi živ i zdrav, moj zemljače… Znam da si živ i znam da zdrav ne možeš biti u ovoj neživosti i nezdravosti ovoj… Znam da te boli…Mora da boli svakoga ko je živ. Baš svakoga ko nije ispisan iz knjige živih, ko još korakne naviše, u susret nebu… […]
Volim i ja nerandže
Kako bih volio da sam netko i nešto… Baš bih volio. Teško je to. Pogotovu u ovom zemanu, sa ovakvim poglavnicima, među ovakvim doglavnicima. Da bi bio netko i nešto, moraš biti ništa, pa tek iz tog ništavila treba sunuti ka nebu, a nebo nikad niže, nikad manje… Ne može […]
Doživotna robija
Ne mislim da se nećemo nikada osloboditi, samo mislim da će slobodica stići prekasno… Kad stigne, a prekasno će stići, nećemo je ni osjetiti. Nećemo je prepoznati. Neće nam trebati… Kako slobodicu- majčicu da prepozna rob kome je ropstvo postala sloboda… Kako da je osjeti sužanj koji sužanjstvo osjeća kao […]
Naopaki Olimp
Kad su već onakvi, crni i nikakvi, ubuljučeni grčki bogovi, kakvi li su tek ljudi… Kad su onakvi ljudi, kakvi li su tek ljuđi i junaci, koji su manji od ljudi taman koliko su ljudi manji od bogova… Kad je već onaj đavolji i grčki Olimp onako crn i ocrnjen, […]