Author: Boris Jovanović

Jasan Pogled

Optimistički pesimizam

Ako, recimo, zaključite kako je sve besmisleno, onda to ne može biti sasvim besmisleno, jer ste već svjesni da je besmisleno i ta svijest o besmislenosti, samim tim, daje neki smisao. Znate na šta mislim? Na neki optimistički pesimizam.  Čarls Bukovski On je ne­po­pra­vlji­vi op­ti­mi­sta. Valj­da ga zbog to­ga u […]

Jasan Pogled

Nostalgična budućnost

Ni­je­su na­ro­či­to sta­ra, da­le­ko od to­ga da su do­bra, ali valj­da ima­mo pra­vo na – do­bra sta­ra vre­me­na. Ne­pri­ko­sno­ve­no je vla­sni­štvo nad re­gi­strom pro­la­zno­sti, neo­tu­đi­vo je pra­vo na – no­stal­gi­ju. To nam je, iz­gle­da, je­di­na imo­vi­na. I ta­ko, ula­zi­mo u bi­o­skop No­stal­gi­ja i u ta­mi oče­ku­je­mo po­če­tak no­stal­gič­nog fil­ma. Re­đa­ju […]

Art

Trijade – Jovan i Japan

Jovan Duvankesa-mudara visi mu o lijevoj bedrici. U njoj ugrušak žućkastog arbanaškog arbanaškog duvana. On njima pletenku rakiještine, oni njemu nanizak suvih smokava ili gromulj skvašene soli. Ona mu je pri ruci, pitoma i mlada, crnpurasta, puna kao šipak. Dječurlija i mačke mu se oko nogu motaju. Ujutru propiri ognjište […]

Jasan Pogled

Dresura

Daj ša­pu! Sje­di! Le­zi! Do­đi! Do­ne­si! Dr­ži ga! Mr­tav! Mr­tav. Mr­tav… Mo­žda ma­lo sup­til­ni­je, ali, su­štin­ski – isto. Na­u­če ih da bu­du po­slu­šni i po­kor­ni. Zna se ko­ga i za ko­ga. Pa­žlji­vo se bi­ra i ra­za­bi­ra. Ne mo­že baš sva­ko bi­ti do­bar cir­ku­sant. Ima to ve­ze i sa ge­net­skim ma­te­ri­ja­lom, […]

Art

Trijade – Igrač i Istorija

Igrač Ni lopta ni šah, ni kadril ni mazurka, ni polka ni kazačok, ni pogano seljačko kolo, samo jednom – jedan smiješni valcer sa njom. U koljenima se ugnijezdio strah, strepnja mu okvasila dlanove. Držao se za nju, koptisao kao dijete na sisu. Kao ćoravo kuče. Prikačio se tako za […]

Jasan Pogled

Vladaj, vlado!

Kao pr­vo, po­li­ti­ča­ra bi tre­ba­lo da od­li­ku­je pot­pu­na če­sti­tost (pra­ved­nost). Po­sje­du­ju­ći nju, on je imun na opa­snost od ko­rup­ci­je i ne­po­ti­zma kao pri­vi­le­go­va­nja ro­đa­ka i lič­nih (par­tij­skih) pri­ja­te­lja. Ka­ko bi po­li­ti­čar bio do­bar, vr­le pri­ro­de, on mo­ra po­sje­do­va­ti sen­zi­bil­nost za in­te­res svo­jih gra­đa­na i za ne­vo­lje ko­je po­ga­đa­ju na­rod, po­ve­za­no […]

Art

Trijade – Zanatlija i Zid

Zanatlija Gleda u razjedeni slamni šešir o propupjeloj grani. U zamašćenu pantljiku što titra na povjetarcu. Ne gleda u plavo toplo nebo. Ponekad otpine pređašnje vino. Smlačenim očima klikera. Brani ih od polenskog praha. Zunzara mu počesto sleti na nos. Gnječi pokatkad oteklu baburu. Sluša zrikavce iz lijeve bakandže. Svrbe […]

Jasan Pogled

Srećković

Tragedija je život u krupnom planu. Komedija je život u totalu Čaplin Sreć­ko zna mno­go stva­ri i to i ni­je baš ne­ka sre­ća. Po­seb­no da­nas i po­seb­no ov­dje. Ali, on je sre­ćan zbog tog zna­nja iako ga ono ne či­ni sreć­nim. Te­ško je shva­tlji­vo, ali je baš ta­ko. Po­zna­jem čo­vje­ka. […]

Art

Trijade – Žena i Život

Žena Zaškripi razglavljena štikla. Ošine je pravdoljubivi bijes. Mogla je da bude Žana Dival, nekome. Tegli nabijene plastične kese. Damari joj svitkaju u otečenim prstima. Stavlja mu novine pod nos. Gura im kašiku u usta. Ošine je miris zaprške. Cijedi joj se život kao njihove sline. Suze joj se krune […]

Jasan Pogled

Ko to tamo peva?

Pu­tin pri­je­hal u ras­pe­va­ni Be­o­grad. Do­bro­do­šli, Vla­di­mi­re Vla­di­mi­ro­vi­ču! Iz­me­đu Vas i kr­vo­loč­nog do­bit­ni­ka No­be­lo­ve na­gra­de za mir, onog go­spo­di­na ko­ji umje­sto bi­je­lih go­lu­bi­ca di­ljem svi­je­ta ša­lje dro­no­ve, ipak bi­ram Vas. Iz mo­ral­nih i emo­tiv­nih raz­lo­ga. Iz­me­đu voj­ne i gej-pa­ra­de, ipak bi­ram ovu pr­vu. Iz mo­ral­nih raz­lo­ga. Ma­da pa­ra­di­ra­nje baš i […]