„1984” je parodija i zato može da se dogodi. To je pravac u kome svijet ide u ovom trenutku. U našem svijetu neće biti emocija osim straha, bijesa, trijumfa i samoponiženja…Neće biti lojalnosti osim lojalnosti partiji…Ako želite sliku budućnosti, zamislite čizmu kako gazi ljudsko lice zauvijek. Pouka ove situacije je […]
Author: Boris Jovanović
Dragi moj đetiću
Bolje ti je da ne znaš, đetiću moj. Neznanje će te možda sačuvati većih iskušenja, jer je znanje odvajkada i svugdje bilo samo teg oko nogu i konop oko vrata. I prokletstvo i strašna kazna. Kad bi znao bilo bi ti teško. Jer teška je mjera našeg propadanja. Kad bi […]
Rakija
Mislim, ne zovu je svi tako. Boje se prokaznog prokletog imena. Mislim, može i konjak i vino i pivčina, viski, aperitiv ili dižestiv, ali, to je to. Suština je ista, nema beganja i tačka. Mučenica za izmučena pokoljenja. Kaplja za isplakanu čeljad. Suza za rasplakanu braću… Rakijašimo i, otprilike, nema […]
Nepoželjni
Svojima dođe, i Svoji Ga ne primiše (Jevanđelje po Jovanu) Uželim se pokatkad rodnoga kraja, dragog zavičaja, sve strepeći da moja želja jednoga dana neće moći da nadjača njihovu nepoželjnost. Oni koji kroje zakrojili su ukrivo i njihove noćne makaze raskrajaju sve ono na čemu je zasnovano moje duhovno biće. […]
Filip David – Kuća sećanja i zaborava
Filip David Kuća sećanja i zaborava Laguna, 2014. Impresija: Možda je mnogo boljih, ali sigurno je malo važnijih knjiga od ove napisane srcem i strahom, beznađem i nadom, slutnjom i ljubavlju… Dokazani majstor pripovjedač nosi nas svojim brzakom, bistrotokom uzavrelim nepojmljivom dramatičnošću, neiskazivom zagrcnutošću nad crnim fenomenom užasavajućeg dijaboličnog, a […]
Trijade – Pivopija i psi
Pivopija Tačno u podne naruči orošenu kriglu. Uvijek sam i uvijek u sivom. Sivih očiju, nijem, zamišljen. Ni star ni mlad, vretenast i lak. Maljav, nabreklih vena. Nikad više od jednog piva. I samo srkuće pjenu. Spušta novac na sto. Odlazi oko osam. Nikad ni riječi, ni sa njim, ni […]
Pozorište
U svakom slučaju bolje je gledati život u pozorištu, nego pozorište u životu. Ili tako nekako… Ne biva grada bez pozorišta. A dugo ga nije bilo. Ni pozorišta ni NK grada. Zapravo, bilo ga je ponekad, pomalo, u izuzetnim, vanrednim prilikama. I Nikšićkog pozorišta i slavnog NK grada. I sada, […]
Trijade – On i Ona
On Zasad bez pravog hobija. Vidi sebe pored rijeke sa pecaroškim štapom, na hoklici, pod šeširom, mada se plaši rijeke. Ili sa tompusom među prstima i crmničkim ili čileanskim vinom, mada vino i ne podnosi. Dilan Dog, ponekad, pred spavanje i ponekad ružno sanja. Često se poslije ručka prepušta slatkom […]
Mazohisti
Što mi umijemo da uživamo, što mi umijemo da se radujemo, što smo mi nekako neopisivo srećni, prosto ne možete da vjerujete, jer je to prosto neopisivo, prosto za nevjerovanje! I samo se bojimo da se ovo ne prekine, i samo se nadamo da je ovo neprekidno, da je ovo […]
Jare i pare
Kako to misliš – može i jedno i drugo, moj zemljače? Pa mi onda podastireš onu prastaru priču o umiljatom jagnjetu kao jedinu istinu grešnoga života. I svi te slušaju i svi ti se nekako dive jer misle da si na pravom putu kome nema kraja. A svaki put se, […]