Jasan Pogled
Čuvarka Samo su izabranici mogli da uživaju u njenoj užasnoj ljepoti. I to samo ljeti kad sunce izbulji ognjeno oko. Znala je da prođe sredinom puta blistava i sjajna. Ili da zastane, pritajena u hladniku, odmarajući nabrekli život. Za njom je vijugalo divljenje i strah. Nema junaka koji joj se […]
On je lijep čovjek, pravi frajer, neodoljiv ženama kao recimo Bred Pit ili neki slični holivudski mamlaz. Ona je užasna žena, pravi-pravcati tenk ili samohotka pod čijim gusjenicama se drobi put kojim prolazi. Naduvena zlom. Do podne mrzi sebe, od podne cijeli svijet, kako su to govorile zlobne komšinice načičkane […]
Sigurno je da to neće biti običan dan. Iako bi mnogi željeli pritisnuti slutnjom i strahom. Biće to neobičan dan. Tako žele mnogi. Podgrijani nadom i srdžbom. Hoće li subota biti Dan D? Nijesam siguran u to. Mada slutim. Pritisnut slutnjom i nadom. Bez straha i srdžbe. Bez mržnje i […]
Prepuna čaša Osjećaš da je previše. Da je suviše praznine u ovom prenatrpanom skučenom svijetu. I znaš da treba da odeš. Da spakuješ što imaš i da odeš bez pozdrava. Čak i da šmugneš kao gušterica pod kamen, samo da ne budeš ovdje. A lako ti je spakovati čistu […]
Krive Drine Sve su Drine ovog svijeta krive. Nikada se one neće moći sve ni potpuno ispraviti. Nikada ne smijemo prestati da ih ispravljamo ( Ivo Andrić) Bolje je da ćutim, moj zemljače. Jer znam šta će biti. Ne zato što sam mudar, već zato što je očigledno. To što […]
Baš su slatki. I sad će oni, samo što nijesu, moj zemljače. I svojstveno je to njima, mislim Crnogorcima, dobri moj. Poznati su oni po tome. Mislim po tome što to nikada i nijesu bili. Jer, možda oni vole revoluciju, ali vlast sigurno više vole. Vole oni samo ono od […]
Slažu mi se nekako u naslovu. Idu jedan uz drugoga, pa kome pravo, a kome krivo. Jer, uvijek ima onih kojima je krivo ako je nešto pravo. Da nije tako i da nije takvih ovaj svijet ne bi bio krivo, već bi bio pravo mjesto. Konačno da se moj slavni […]
Sjećaš li se još uvijek ovoga, pamtljivi školovani zemljače? Ili ni tebi, ni meni više nije do toga? Mislim—do pamćenja i nekakve škole, koju, ruku na srce, nikada nijesmo nešto ni voljeli. Sad ko je kriv tome, Bog će znati. Vjerovatno—mi. Najlakše je, teško nama, na nas svaliti svu krivicu. […]
Evropska utopija Kuda to hrle pužijim galopom ili brzinom svjetlosti Srbijica i Gorica Crna, moj zemljače? Kao da tamo već nijesu bile, samo što se to tada, koliko se sjećam kao Titov pionirčić, zvalo vječna Jugoslavija. I znaju li uopšte naše putovođe gdje će stići i da li će stići […]
Dobri su nas ljudi istrajno savjetovali: doručak je najvažniji obrok. Može bez ručka, ali bez doručka, zemljače, ne valja. Ono, ruku na srce, može i bez doručka i bez ručka, večeru da ne pominjemo, ali nije dobro. I tako: dan počnite doručkom, bez koga se može, ponekad i mora, ali, […]