Sve više je nad ovim pomamljenim svijetom onih crnih Veličkovićevih ptica. Sve manje je vedrih raznježenih impresionističkih boja. A romantizam, šta to bješe? I nema više razigranosti, a previše je krvavih igara. Zatrpavaju nas besmislicom i beznađem, lome nam putokaze, utiru puteve, zavode nas u lavirinte. Minotauri su nam domaćini […]
Author: Boris Jovanović
Trijade – Duše i Drvored
Duše Roje se u košnici neba, pa se jate i mrijeste gdje im je volja. Mijenjaju obličja i mjesta. Guguču sa gugutkama, šarene se među leptirima, krekeću po močvarama, praćakaju se u brzim vodama, dremuckaju u tamnim dubinama. Lake kao peruška, zatrepere u paučinastoj opni na nekoj grančici, umile u […]
Elitni mučenik
Znam, nije ti lako. Treba i to izdržati, treba elita u teškim vremenima biti. I što je teže, ponašati se sve elitnije. Jer, dobro se zna: elita je najelitnija kada su vremena najturobnija… Što oni niže i gore, ti više i bolje. A današnja je posebno elitna elita. Teško je, […]
Trijade – Gospođica i Groblje
Gospođica Ne zna se da li je mrze ili su zaljubljeni. Gospođici i jedno i drugo nadima grudi i gordi korak. I lijepa im je neizdrživo i ružna im je nepodnošljivo. Gospođica sebe ne voli pred ogledalom, ali se obožava u njihovom oku. Gospođica-vjetropirka raskrili se i leti svijetom, sa […]
Trijade – Vladika i Vrt
Vladika Često je pozamašni nos nabijao u burmuticu. Mahao je ručerdama kao zanjihani kozbaša i krakao nožurdama kao svako lutalo i dokonik što zaludno premjerava ovaj šareni svijet. Pamtili su ga po dobru, razložnoj pameti i osorljivom milosrđu. Ispravljao je nakrivo nasađene, pitomio pogane žene i razdražene vucibatine. Ludog Vukalicu […]
Avetna lingvistika
Viđi vraga! Viđi čuda i opaka jezika, moj rođače! Viđi zlosti i pakosti i đavolje rabote, dragi zemljače! Prvo nam zabraniše da govorimo, sada vam ne daju da zborite, a o pisanju i gramatičeskim glavolomkama i nakaradnim lingvističkim pogibijama malo je pametnih riječi, a dosta je jedna riječ i kao […]
Striptiz čojstvo
Otkad su se na ružičastim pink-valovima ljuljnuli ukleti beogradski splavovi počela je nepodnošljiva lakoća postojanja. Možda se oni izvan splavova i sjećaju znamenite Kunderine knjige i donekle pretpostavljaju šta je pjesnik htio da kaže. U našoj verziji, u našoj kičerajskoj melodrami, postojanje se mirne duše može zamijeniti nestajanjem, pa bi […]
Trijade – Bog i Bioskop
Bog Otkad se javnuo iz vječnopožarne kupine, a i prije toga, ne prestaje jagma i potraga. Traže ga i u kukuruzištu kao da je marsovac. Strecaju od njega kao da je zmijski car. Raznježeno mu dohode kao rumenom obraščiću u gugutavoj kolijevci. Dirljivo se upinju njegovoj ruci, čupkaju ga za […]
Spartanac
Bolje je da si ostao u predačkoj zabiti, pa da rasteš kao bukva, da zamirišeš na pokošeno sijeno i bistro nebo, da ćutiš kao kamen… Bolje da nijesi ni dolazio iz te zabiti, jer sve što si rekao bila je neistina i sve što si uradio bilo je naopako… A […]
Trijade – Apostol i Apostolke
Apostol Uvijek ih ima i uvijek je među njima. Riđobrad, umoran i ubrzan, počesto sjetan i zaduvan. U dugoj haljini posukanoj, što mu korak sapliće. Sv eviše trpeljiv na žeđ i nedaće. Vrtoglav od sunčice i mušičav od vjetra. Ćutljiv, prigašene srdžbe. Krakat i šaklamav, nevelike pameti. Ružnjikav s ljepotom […]