Author: Boris Jovanović

Jasan Pogled

Majska tmuša

Opje­va­na je maj­ska zo­ra u na­šoj dr­ža­vi­ci. Opje­va­na ili o­ću­ta­na, ka­ko se uzme. Opje­va­va­mo ili pre­ćut­ku­je­mo maj­sku zo­ru, a ži­vi­mo u maj­skoj tmu­ši u ko­joj se te­ško pre­po­zna­je­mo i još uvi­jek ne­če­mu na­da­mo. Na­da­mo se osvit­ku i pro­ve­dra­va­nju. Opje­va­na je, da­kle, maj­ska zo­ra u him­ni na­še dr­ža­vi­ce, u na­šoj ili […]

Art

Kapi – Sve je kapalo te noći

Sve je kapalo te noći. Rastopljeni vosak, njihova rođačka imena, oljuštene riječi, vino, pjesme i suze. Pijani su pjevali, potom plakali, pa se smijali. Najstariji je rekao da treba da se izuju i da stoje u lavorima sa hladnom vodom. Prosipa smlačenu vodu crvenu od rođačke krvi. Svake noći ih […]

Jasan Pogled

Pomozi, Bože, da budemo dobri i kad nam je dobro

Bi­blij­ski po­top. Ta­ko re­če Alek­san­dar ko­ji ni­je ve­li­ki, iako bi to uža­sno že­lio da bu­de. Baš uža­sno, što je baš opa­sno. Za­i­sta bi­blij­ski po­top. Naj­bo­lje to zna­ju po­stra­da­li mu­če­ni­ci na iz­mu­če­noj ze­mlji. Na mu­ci i ne­vo­lji za­ka­nu­toj su­zom, zno­jem, kr­vlju, po­to­plje­noj mut­nim vo­da­ma tra­ja­nja i stra­da­nja. Po­top ko­ji svi na­slu­ću­je­mo […]

Art

Kapi – Kamenuju vješticu

Kamenuju vješticu. Nesrećnica podsjeća Gojka na srnu. Lud od bola, preklinje ih da odustanu. Ljubi njeno čelo, dotiče joj razjedene usne, upija umirući pogled. Uplakano dijete traži majku. Kako se zoveš, dječače? – pitaju ga. – Gojković  -kaže kroz drhtaj. Poletjela je prva kamenica i razbila čelo djetetu.

Jasan Pogled

Magični realizam

Mi­nuo je Mar­kes ovim ur­ne­be­snim svi­je­tom. Ur­ne­be­sje i ma­gi­ja nje­go­vih knji­ga po­la­ko gu­bi efe­kat fan­ta­stič­nog i po­sta­je za­pra­vo čist re­a­li­zam. Da­kle, po sve­mu su­de­ći, ve­li­ki Ga­bo gu­bi bit­ku sa ovo­ze­malj­skom fan­ta­zi­jom. Hi­spa­no­a­me­rič­ka ma­gi­ja po­sta­je ma­la na­spram na­šeg i bje­lo­svjet­skog hoh­šta­ple­ra­ja. Svo­jom smr­ću Mar­kes za­po­či­nje svo­ju be­smrt­nost i osta­vlja nas da […]

Art

Kapi – S neba ih gleda

S neba ih gleda, strašni su mu i smiješni dok gaze za fenjerdžijom. Kad upale svijetlo, u njima se nakupi mrak. Zato jedino fenjer mogu podnijeti. I svijeću, ako nije zadušna. Tesla ih gleda, hvata se za glavu, suze mu kao nikad potresaju biće. Okupan svijetlom, vapi Bogu: Kazni me […]

Jasan Pogled

Gdje su dobri ljudi

Odav­no te ne­ma, do­bri čo­vje­če, i odav­no ne čuh ne­ku tvo­ju do­bru ri­ječ. Odav­no ne­ma do­brog tvog ko­ra­ka, uvi­jek u do­brom smje­ru, li­cem ka sun­cu, ko­ji vo­di pu­to­ka­zju vr­li­ne, ka do­brom ci­lju. Odav­no ištem do­bro­tu tvo­ju, nek­tar­nu ri­ječ, li­ce du­še­briž­ja. Ima je, sa­mo je tre­ba ču­ti. Me­đu na­ma je, sa­mo […]